hrvatska kršćanska

TERMINOLOGIJA

SUDOVI O PRVOME IZDANJU DJELA

Sam pogled na bibliografiju, izvore i literaturu, pokazuje čitaocu da ima posla s ozbiljnim i solidnim radom. I zbilja, u ovom učenom rječniku naći će interesant- ne i korisne misli, spoznaje, ne samo čita- oci koji žele usavršiti svoje opće obrazo- vanje nego i stručnjaci u filologiji i crk- venoj povijesti.

S. Sakač Orientalia Christiana Periodica, Vol. VII (1941) fase. 3—4,

Auktor nam je dao djelo, kojemu slič- no jedva možemo naći kod drugih, pa i većih narođa. To je učeno djelo korisno ne samo filolozima nego svim crkvenim ljudima. Oni će u njemu lako naći obra- đene pojmove, izraze, s kojima se često u životu susrećemo.

P. Čapkun u časopisu »Antonianum«

Ovo delo oca Jeronima Šetke, pisano jasno i objektivno, služi za čast našim redovnicima reda sv. Franje, a biće ko- risno ne samo bogoslovima, nego i svima obrazovanima ljudima koje zanima pro- šlost.

B. Kovačević Srpski književni glasnik 1940. br. 6, str. 473

Rad o. Šetke bolje od ijedne enciklo- pedije ili enciklopedijskog rječnika pruža uvid u značenje i razvitak nekih termina s kojima se nolens volens susrećemo u starijim rukopisnim djelima i napisima koji su nastali u vezi s crkvom ili pod njezinim utjecajem.

J. Hamm Referat za JAZU

Mislim da ste uradili veliki posao, i da ove knjige treba da budu »nastolne« knji- ge svakoga teologa.

M. Todorović, Srem. Karlovci

Što se tiče hrišćanske terminologije, crkvene i, naravno, katoličke, mislim da će Vaše knjige dugo vremena služiti kao osnovni terminološki rečnici, da ih niko ne može zaobići, da se mimo njihovog po- stojanja neće pokretati posebna akcija za stvaranje novih rečnika takvog tipa.

A. Mladenović, Novi Sad

Ovitak izradio: Bruno BULIĆ, akademski slikar

ZVU

KNJIŽNICA »MARIJE« — KNJIGA 10.

Dr. o. JERONIM ŠETKA profesor

HRVATSKA KRŠĆANSKA TERMINOLOGIJA

H. izmijenjeno, popravljeno i upotpunjeno izdanje

SPLIT 1976.

S dopustom Franjevačkog provincijalata Provincije presv. Otkupitelja (Split — Dobri) od 17. lipnja 1975., br. 01-496/75.-0/1. i Nadbiskupskog ordinarijata u Splitu od 19. lipnja 1975. br. 1397/75.

Izdaje i odgovara: Prof. 0. Vjenceslav Glibotić urednik lista »Marija«, Split

Tisak: »Slobodna Dalmacija« — Split

RIJEČ IZDAVAČA

Odavna se javljala želja da se u jednoj knjizi pruži hrvatskim katolicima ovo bogato, korisno i opsežno djelo. Zbog više razloga do ostvarenja te želje nije moglo doći.

Kako ove godine Hrvati katolici imaju rijetku sreću da proslave svoju Prvu Gospinu godinu u prigodi tisućobljetnice od smrti hrvatske kraljice Jelene, koja je sagradila prvo hrvatsko Gospino svetište na Otoku u Solinu, to su otpali svi razlozi koji su dosada ometali izlazak ove »Hrvatske kršćanske terminologije«. List »Marija«, pridružujući se ostalim promicateljima ove Svete hrvatske Gospine godine, želi ovim izdanjem prinijeti svoj sitni obol, kako bi se ne samo dostojno proslavila nego i što bolje obilježila i zapamtila prva Hrvatska Gospina godina.

Ratne su nam prilike i neprilike onemogućile da proslavimo 1300. obljet- nicu svoga pokrštenja, te sudbonosne prekretnice u povijesnom hodu našega naroda. To ćemo učiniti u ovoj Hrvatskoj Gospinoj godini. I veoma je prikladno u toj prigodi, kada se spominjemo trinaestoga stoljeća svoga pokrštenja, a to znači i početka stvaranja hrvatske kršćanske terminologije, pružiti hrvatskim katolicima i svim dobronamjernim ljudima u sažetku sve termine koje je hrvatski narod kroz trinaest stoljeća stvarao, njima se ponosio, zbog njih trpio, bio prezren čak i od onih, od kojih je očekivao ako ne ljubav, a ono bar Priznanje. i

Onima koji znaju čitati između redaka ovo će djelo dati dovoljno potke ža stvaranje točnije, pravičnije i jasnije slike o hrvatskoj povijesti, posebno na vjerskom području.

Ovo djelo posvećujemo Nebeskoj Majci Mariji, »njedru i utrobi komu Gospod klicu našega života povjeri« — kako je napisao 1938. godine naš veliici kipar Ivan Meštrović — »njoj, kojo nit našega života sačuva od svih kosa, noževa i nožica; njoj iz čijeg krila Sunce ugledasmo i Gospoda osjetismo; njoj, koju Tvorac za pomagačicu odabra u skrbi oko roda našega. Njoj neka je za Sve i na sve vjekove hvala i ljubav naša.«

PREDGOVOR

Ovo se II. izdanje »Hrvatske kršćanske terminologije« znatno razlikuje od I. izdanja. Već je na prvi pogled upadna razlika u tome što se u ovome izdanju sav materijal prikazuje u jednoj knjizi, pod jednim aljabetom, dok su u 1. izdanju termini bili podijeljeni u tri skupine, odnosno tri knjige, prema trostrukome glav- nom izvoru naše kršćanske terminologije: grčki istok, latinski zapad, slavenska sredina. Prema tome su u prvome dijelu I. izdanja bili obrađeni: Hrvatski kršćan- ski termini grčkoga porijekla. Taj sam dio prikazao kao doktorsku dizertaciju na filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tiskan je u Šibeniku g. 1940. Iza toga sam usporedo obrađivao drugu i treću skupinu. Ratne i poratne prilike rad su znatno usporile. Tako je drugi dio (Hrvatski kršćanski termini latinskoga porijekla) tiskan u Makarskoj g. 1964; a treći (Hrvatski kršćanski termini slavenskoga pori- jekla) u Makarskoj g. 1965. Javnost je djelo dolično primila i povoljno ocijenila.

Međutim, u času kad je izišao iz tiska treći dio, prvi je bio sasvim rasprođan. Iako su čitatelji željeli imati svatri dijela, mnogi od njih bili su prisiljeni zado- Voljiti se samo s drugim i trećim dijelom. Mnogi su me nagovarali da ponovno tiskam prvi dio, ali se ja, misleći na teškoće, na to nisam mogao odlučiti. S vreme- nom je i naklada drugoga i trećeg dijela gotovo iscrpljena. A narudžbe još uvijek Povremeno stižu iz Domovine i inozemstva. Ipak, nisam nikada ozbiljno mislio na to da ponovno tiskam čitavu terminologiju.

Preokret je u mojemu raspoloženju nastao, kad je jedne večeri Radio-Vatikan Preporučio da priredim novo izdanje, ali tako da tiskam svatri dijela terminologije zajedno pod jednim aljabetom. Stao sam ozbiljno razmišljati: Veći dio čitatelja nema prvoga dijela, Mnogi pojedinci i ustanove pišu da im ga kako god pribavim, pa uz bilo koju cijenu. Pa i za one koji imaju svatri dijela — valja priznati — opet je dioba jednoga predmeta u ovome slučaju dosta neprikladna. Nije baš zgodno jednu riječ tražiti u više knjiga. Pri tome bi stvarno svaki čitatelj već unaprijed Morao znati u koju skupinu koji termin spada, u kojoj će ga knjizi tražiti. Zato Mi se svidio prijedlog Radio-Vatikana: čitavu terminologiju prikazati u jednoj

PREDGOVOR 6

>:

knjizi pod jednim alfabetom, Djelo će, istina, biti opsežnije, ali će zato snalaženje biti mnogo prikladnije i praktičnije, osobito za one koji dobro ne poznaju grč.

ni lat. jezika.

Nakon ozbiljnoga i dugog razmišljanja konačno sam se odlučio za posao. Po- najprije sam nastojao ukloniti nedostatke I. izdanja. Posebno sam se trudio da saberem što više termina kojih nema u I. izdanju, naročito iz novijega života Crkve. Zatim sam cjelokupno gradivo u metodi obrade uskladio i složio u novi, zajedmčki aljabet. Da čitateljima olakšam upotrebu knjige, u uvodu razlažem u kakvim su okolnostima Hrvati primili kršćanstvo, kako je nastajala naša kršćanska termino- logija, koji su jezici utjecali na njezino stvaranje, koje zanimljive pojave pri tome zapažamo, po kojoj su metodi termini obrađeni itd. Na kraj knjige stavljam kazalo stranih riječi koje su ušle u hrvatsku kršćansku terminologiju.

Mnogi su mi prijatelji u poslu pomagali savjetom i djelom. Svima im i na ovome mjestu najsrdačnije zahvaljujem. Posebno zahvaljujem uredniku lista »Ma- rija« prof. o. Vjenceslavu Glibotiću, koji je, ne plašeći se teškoća, rado uzeo na se brigu da djelo tiska list »Marija«. Isto tako zahvaljujem svome vrijednom b. uče- niku fra Martinu Vidoviću, studentu teologije u Makarskoj, koji mi je u radu na različite načine mnogo pomagao i skoro cijeli tekst za tisak pretipkao.

Predajući javnosti Il. izdanje »Hrvatske kršćanske terminologije«, želim da čitatelji djelo prime s ljubavlju s kojom je priređeno; sa zadovoljstvom da je ovim skromnim radom u našoj leksikografiji jedna osjetna praznina barem donekle ispu- njena.

Sinj, 4. listopada 1975. Pisac

UVOD

Pojava kršćanstva

f Općenito je poznata činjenica da je u povijesti ljudskog roda najveći događaj pojava Kristova na zemlji. Ljudi s pravom smatraju da s Kristovim rođenjem počinje nova, naša era. Krist je u ljudskoj povijesti izveo najveći preokret što ga je zemlja upamtila. On je tok povijesti skrenuo drugim pravcem. Vjera, koju je on naučavao, izmijenila je odnose među ljudima, obnovila je obiteljske i društvene zajednice, Kršćanstvo je izvršilo veliki utjecaj na prosvjetu, kulturu, znanost i umjetnost različitih naroda. Nema područja ljudske djelatnosti među kršćanskim narodima na kojem kršćanstvo nije pokazalo jak, snažan utjecaj.

Posebno je velik utjecaj izvršila kršćanska vjera na jezike kršćanskih naroda. Donoseći novi .nauk, nove ideje, Kristova vjera obogaćuje jezike naroda novim izražima, nazivima, ili već postojećim riječima daje nov sadržaj. Kršćanstvo je tako u pojedinih naroda stvorilo novu, posebnu skupinu termina, novo nazivlje — kt. (= kršćansku terminologiju). Na stvaranje te t. (= terminologije) redovno utječe više faktora. Posebno su pri tome važna pitanja: Na koji način narod prima kršćan- sku vjeru? Otkuda dolaze vjerovjesnici? Koji je njihov materinski jezik?... Na ta i slična pitanja treba odgovoriti, ako želimo upoznati okolnosti pod kojima je nastala i razvijala se hrv. kt.

Pokrštenje Hrvata

.Kad je govor o primanju kršćanstva, mogli bismo kazati da je slučaj Hrvata možda jedinstven među ostalim kršć. narodima. Ponajprije, ne smijemo gubiti s vida kako nije baš sasvim isključena mogućnost da su Hrvati novu vjeru barem BE pesto poznavali dok su živjeli u pradomovini uz gornju Vislu, u Velikoj ili šijeloj Hrvatskoj. U vrijeme kad je na granicama rimskog carstva vladao mir, rimski su trgovci .bez sumnje zalazili među »barbarske« narode da obave unosan posao. Među takvim poduzetnim Rimljanima vjerojatno je bilo i kršćana, možda l revnih svećenika, koji su htjeli vjerno vršiti Kristovu zapovijed — Učinite mojim učenicima sve narode (Mt 28, 19) — pa su prelazili granice carstva da nepoznatim narodima donesu Radosnu vijest spasenja. Međutim, o svemu tome ne možemo ništa stalno reći. I dok sve to ostaje samo nagađanje, sasvim je sigurno da su Hrvati novu vjeru upoznali odmah nakon doseljenja u sadašnju domovinu.

Došavši u novi kraj, oslobodivši se avarskoga gospodstva (g. 626), postavši slobodan narod i gospodar zaposjednutih provincija, Hrvati vrlo brzo upoznaju kršć.

UVOD 8

e

vjeru. Čini se kao da nisu čekali dolazak misionara iza Karpata, nego im pođoše u susret. Naši pređi i kršć. vjerovjesnici susreli su se odmah iza seobe u novoj domovini. Upravo je ta činjenica za pokrštenje Hrvata vrlo značajna. Hrvati su zaposjeli teritorij, koji je već više stoljeća, čak od apostolskih vremena, bio kristi- janiziran. Zna se kako sv. Pavao spominje putovanje svoga učenika Tita u Dalma- ciju (2 Tim 4,10). U 3. i 4. st., osobito poslije Milanskog edikta (g. 313), kršćanstvo je po cijelom carstvu, pa i u našim krajevima uhvatilo dubok korijen. Znana sre- dišta rimskih kolonija u našim stranama, utvrde rimskih granica, bile su ujedno i žarišta kršć. religije. Tu je već davno uvedena i visoko razvijena crkvena hijerar- hija sa sjedištem metropolita u Saloni i Sirmiju. Po gradovima se drže sinode, biskupi se dopisuju s Rimom, a po dalmatinskim otocima žive redovnici, pusti- njaci... (usp. Jireček, DAW 48, str. 22; Šišić 151 ss.; Skok, Dol. 141),

Došavši na takav kristijanizirani teritorij, naši su pređi imali prilike na vrlo Jak i jednostavan način upoznati novu vjeru. Istina je, u početku su starosjedioci s puno nepovjerenja gledali na nemile došljake, skrivali se pred njima u unutraš- njosti, povlačili se u primorske gradove i na otoke. No iza prvoga neprijaznog susreta, doskora se stao među njima razvijati normalan život: uspostavljaju se poznanstva i prijateljstva, sklapaju se brakovi... A s time je u vezi zanimanje došljaka za kršć. vjeru. To zanimanje pobuđuju kod njih crkve, kršć. kuće, ili ruše- vine crkava i kršć. kuća, na kojima se još vide križevi, kršć. natpisi, monogrami, sim- boli. Starosjedioci tumače svojim novim susjedima značenje križa, kršć. monograma, simbola. Preživjeli svećenici, posebno svećenici iz primorskih gradova sve više zalaze među došljake i tumače im tajne kršć. vjere. Njima se pripisuje glavni posao oko pokrštavanja Hrvata. Misionarski rad šimio se postupno od mora prema unutrašnjosti.

Značajno je kako povijest ne spominje da bi se južni Slaveni opirali kršćanstvu (izuzevši Neretvane, koji do 10. st. — kod Konstantina Porf. — zadržaše naziv »po- gani«). Povijest ne kaže da su Hrvati ubijali misionare, kako su to činili neki drugi narodi. Njihovo krštenje nije vezano uz kakav izvanredan povijesni događaj, uz kakve posebne povijesne osobe. Ako još k tome imamo na pameti da oni imaju vrlo malo uspomena iz staroga mitologijskog doba, onda sasvim opravdano možemo zaključiti da su Hrvati i većina južnih Slavena vrlo rano primili sv. krst. Kako se čini, kršćanstvo se kod njih raširilo bez i najmanjeg otpora (usp. Jireček, DAW 48, str. 35).

I u samoj kt. nalazi Skok dokaz da su Hrvati mirnim putem primili kršćanstvo, osobito ako se ta t. usporedi s kt. drugih Slavena, od kojih su poneki primili kršć. vjeru u vezi s ratovanjem. Južnim je Slavenima svećenik otac (v. pop), crkva — kuća Gospodnja (v. crkva); dok je sjevernim Slavenima svećenik kao knez (poljski ksiadz), crkva — utvrda (castellum, poljski koscićl). RES1 VII 185.

Posao pokrštavanja napredovao je posebno kad je obnovljena crkv. hijerarhija. Stara sjedišta kršć. života u primorskim gradovima sada su i Hrvatima kulturni i vjerski centri. Jedno od tih starih žarišta kršćanstva (biskupija solinsko-splitska) postade »metropolis usque ad ripam Danubii et pene per totum regnum Chroato- rum«. Ako je u unutrašnjosti još ostalo pristalica stare vjere, njih su konačno pokrstili franački misionari, koji (početkom 9. st. i kasnije) iz Akvileje dolaze u južne i sjeverne hrv. krajeve. Ti su misionari udarili hrv. kršćanstvu trajan pečat katolicizma (Barada 172).

Poslije duga i naporna djelovanja latinskih svećenika misionara, krajem 9. st. dolaze k nama učenici Sv. Braće Ćirila i Metodija, te upravo u primorskim krajevima uvode živi narodni jezik u bogoslužje i tako udaraju temelj kršćanske i nacionalne kulture (BI 36 ss.).

Izvori hrvatske kršćanske terminologije

. Primivši kršćanstvo, Hrvati postepeno izgrađuju novu kt. Na tu izgradnju utje- cali su nejednako različiti izvori — jezici istoka i zapada. U osvrtu na te izvore — e zaustavit ćemo se posebno kod onih jezika koji su imali i imaju veće zna-

enje.

9 UVOD

=

1. — Prvi izvor, iz kojega je nastala hrv. kt., bio je semitski — hebrejski i aramejski jezik. Hebrejski jezik, kojim je napisan najveći dio knjiga SP SZ, bio je u Isusovo doba ograničen na književnost, nauk, bogoštovlje. Njime su govorili još samo učeni ljudi, a narod ga je tek donekle razumijevao. Nakon povratka iz rop- stva do kršć. vremena narodni je jezik u Palestini bio aramejski. To je bio i Isusov materinski jezik. Tim je jezikom Isus navješćivao Radosnu vijest spasenja (BL 26, 107). Pri tome se služio ustaljenom židovskom religioznom t. Da osvijetli svoj evanđeoski nauk, govori često — po običaju istočnjaka — u prispodobama. Prispodobe o sijaču, gorušičnom zrnu, kvascu, izgubljenoj ovci, rasipnome sinu i dr. (usp. Mk gl. 4) jasne su i neukim ljudima, a izvrsno tumače Isusovu misao. Sasvim je razumljivo, dok je Isus propovijedao, u njegovim su ustima izrazi primali novo, evanđeosko značenje (usp. npr. apostol, bližnji, evanđelje, gehena, kraljevstvo, križ, nebo, svjetlo, tama, žetva, život...).

Primjer Kristov slijede apostoli. I oni se, dok propovijedaju Evanđelje u Pa- lestini, služe aramejskim jezikom i židovskom religioznom t. Tumačeći Kristov nauk, na sz. istine, Židovima poznate, nadovezuju nauk Evanđelja (usp. npr. govor sv. Petra — Dj 2, 14—36 i 3, 12—25; sv. Stjepana — Dj 7, 2—53...). U propovijedi unose sp. hebrejske izraze SZ, a u bogoslužje psalme i židovske molitvene zazive, poklike; hebrejskim — aramejskim riječima utiskuju nov sadržaj, novo značenje. Velik je broj takvih riječi ušao u grčki i latinski kršć. jezik, a preko njih i u jezike drugih kršć. naroda, pa i u hrv. jezik. Takvi su izrazi u našoj t.: aba, aleluja, amen, belijal, belzebub, Emanuel, gehena, hosana...

2. — Čim su apostoli prešli granice židovstva i počeli propovijedati Evanđelje po- ganima, suočili su se s novim problemima. Nije pri tome bilo samo poznato pitanje o obdržavanju židovskih sz. propisa (usp. Dj 11, 2—18;.15, 7—29) nego i problem t. Za rješenje toga važnog problema sam se Bog već unaprijed pobrinuo. Nije bilo bez očite Božje providnosti da se pri nastupu kršćanstva na zemlji gotovo čitav svijet nalazio pod rimskom vlašću, koja je izbrisala nacionalnu zatvorenost naroda. U čitavome carstvu bio je poznat grčki jezik. Ujedinjenje tolikih naroda u jednome carstvu omogućilo je brzi saobraćaj, brzo širenje kršćanstva. Jedan poznati jezik olakšao je posao vjesnicima kršćanstva, koji nisu uvijek imali dar jezika. Da razumijemo zašto je poznavanje grč. jezika bilo tako rašireno, moramo se sjetiti da je to bilo doba helenizma, tj. posvemašnje vladanje grčke civilizacije na Medi- teranu i na bliskom Istoku od doba Aleksandrovih vojna pa sve do 5. st. poslije Krista (Skok, Dol. 15).

Kad su Rimljani zavladali Palestinom, grčki se utjecaj nije smanjio, nego je postao jači. Rimljani, i sami grčki obrazovani, u heleniziranom Istoku služili su se grčkim jezikom u općenju s urođenicima. Latinski se jezik tamo nije mogao udo- maćiti. U apostolsko doba grčki je jezik u Palestini bio tako poznat da su ga mnogi, uz aramejski, smatrali drugim materinskim jezikom (Raumer 154 s.).

Taj se opći helenistički jezik (tzv. koinč) uvelike razlikovao od jezika starih grčkih klasika. Platonovi suvremenici jedva bi ga razumjeli. Bio je to jezik naobra- ženih krugova, jezik znanosti, književnosti, jezik velike i bogate tradicije. Posje- dovao je neobično velike izražajne mogućnosti. Dosta je spomenuti vrlo bogatu &rčku filozofsku t., koja je velikim dijelom i danas vlasništvo svih kulturnih na- roda. Apostolima i prvim kršć. vjerovjesnicima mogao je taj opći helenistički jezik izvrsno poslužiti dok su poganima rimskog carstva navješćivali novu vjeru.

Služeći se tim jezikom, kršć. vjerovjesnici obilaze poganska sela i gradove, promatraju poganske svetinje i običaje, te navješćuju poganima — kao Pavao u Ateni (Dj 17,23) — nepoznatoga Boga. Pri tome nastoje kršć. vjerske i moralne istine nadovezati na zdravu jezgru vjerskih i moralnih istina što je nalaze u po- g&anskoj religiji. Poganskim religioznim izrazima daju novo kršć. značenje ili u jezik poganskog naroda unose tuđu — hebrejsku ili aramejsku — riječ. Tako se po- stepeno na novogrčkom jeziku stvarala nova kt. A stvaranje te t. bilo je olakšano još jednom važnom činjenicom. Već u 3. st. prije Krista bilo je u Aleksandriji SP prevedeno na grčki (v. Septuaginta). Tako su se bez teškoće vjerovjesnici mogli služiti sz. sp. terminologijom. Na grčkom su jeziku u počecima kršćanstva napisane knjige SP NZ. A iza toga crkv. pisci, sv. oci na tome jeziku pišu učene rasprave, znanstvena teološka djela. Imamo li još na pameti da je grč. jezik odmah od početka

UVOD 10

kršćanstva i jezik crkv. bogoslužja, onda nam može biti jasno koliko je značenje grč. jezika za kt. a

Grčka kt. prva je i temeljna t. cijele Kristove Crkve. Ta je t. utjecala na t. svih kršć. naroda. Ona je donijela svim kršć. narodima bezbroj naziva s kršć, zna- čenjem. Uz grčke riječi, ta je t. donijela kršć. narodima i wiše semitizama (hebre- izama i arameizama). Nije ona u većini slučajeva kršć. narodima došla neposredno, nego preko drugih jezika, posebno preko jezika vjerovjesnika. K nama je — kako ćemo niže vidjeti — uglavnom došla preko lat. i stsl. jezika.

Premda je već prije dolaska Hrvata današnji hrvatski teritorij bio romaniziran, to ipak nije bio sasvim potisnut grčki utjecaj. U vrijeme kad su Hrvati došli u novu domovinu, grčko-bizantijski utjecaj u ovim stranama još je više ojačao. U to je vrijeme Bizant nadmoćan. Rimski imperij ne predstavlja Rim nego Bizant. Pod utjecaj Bizanta dolaze i Hrvati. I samo njihovo doseljenje dovodi se u vezu s car- skom prijestolnicom u Carigradu. U novoj domovini bilo je vremena kad su Hrvati bili politički ovisni o Carigradu. Bizantu su dugo vremena pripadali neki dalma- tinski gradovi i otoci: Zadar, Trogir, Split, Krk, Osor, Hvar... Sve Ho Karla Velikoga zadržali su Bizantinci svoje posjede u Istri. Bizantijski auktoritet u Zadru trajao je do 11. st. U Rabu se čuvala uspomena na grčko gospodstvo sve do Bara- kovića (Jireček, DAW 48, str. 34 s.). Dubrovčani su pod grčkim vrhovništvom bili do četvrte križarske vojne... Međutim, sve to za hrv. kt. nema većega značenja. Na našu kt. mnogo je jači bio latinskoromanski utjecaj, u prvome redu zbog toga jer jezik misionara, jezik bogoslužja nije bio grčki nego latinski. Kt. stvorena u početku na grčkom dolazi k nama preobražena ponajviše u latinsko — romansko ruho. Tako su nam preko latinskog došli grčki termini: abat, akolit, ambon, dijeceza, dogma, homilija, laik, latrija, levita, litanija...

3. — Uz hebrejski i grčki, latinski je treći jezik, na kojemu je stvorena prva kt. U doba pojave kršćanstva, lat. jezik — kao i grč. — bio je poznat po cijelom carstvu. Uz hebr. i grč. i lat. jezik bio je posvećen natpisom na križu. Istina je, na Istoku se nije udomaćio kao grč. Ali su se na Zapadu vjerovjesnici Evanđelja bez sumnje njime više služili nego grčkim. Vrlo je rano i SP prevedeno na lat. (v. Vulgata). Kao što nz. grč. jezik nije onaj stari klasični jezik, tako ni ovaj lat. jezik nije čisli jezik Ciceronov, Cezarov, Vergilijev..., nego jezik Jeronima, Augu- stina, Grgura Vel. i drugih velikih starovjekovnih i srednjovjekovnih kršć. mislilaca.

Došavši u novu domovinu, Hrvati — kako je rečeno — primaju kršćanstvo od lat. svećenika. Zanimljiva su pitanja: Kakav je bio susret lat. misionara s našim pređima, lat. jezika s hrvatskim, kršć. vjere sa starom poganskom vjerom naših pređa? Kako su lat. vjerovjesnici tumačili kršć. pojmove svojim novim susjedima? Kako se počela stvarati hrv. kt.? Dakako, vrlo je teško na ta pitanja dati siguran odgovor. Ali, bez sumnje nećemo biti daleko od istine, ako pretpostavimo da su prvi lat. misionari među Hrvatima postupali uglavnom onako kako su uvijek vje- rovjesnici postupali, kako i danas redovno postupaju.

Širiteljima kršćanstva svih vremena pred očima je uvijek glavni cilj: da ih slušatelji razumiju, da im vjeruju, da se obrate na novu vjeru. Učeći nove istine, oni brižno paze da ne diraju u nauk stare vjere koji se može složiti s objavljenom istinom. Oni zatim u jeziku naroda, kojemu propovijedaju, nastoje naći prikladne izraze za nove pojmove. I kad god im je to moguće, za kršć. pojam uzimlju riječ iz jezika naroda, kojemu navješćuju Evanđelje. Samo u nuždi ostavljaju nepre- vedenu i nezamijenjenu tuđu riječ (redovno grčku ili latinsku). To je opće pravilo u širenju kršćanstva kod svih naroda. Tako je, vjerojatno, bilo i kod nas. Prema tome, ako su lat. misionari u staroj vjeri naših pređa našli prikladne izraze, oni su se vjerojatno tim izrazima služili tumačeći kršć. ideje, te su tako domaćoj riječi davali nov sadržaj. Tako su po svoj prilici već od onih vremena mnoge slavenske riječi (Bog, duša, milost, pakao, raj, svet, svećenik, žrtva, žrtvenik...) dobile zna- čenje i kršć. obilježje koje i danas imaju.

Međutim, lat. misionari bili su sigurno u neprilici kada u staroj vjeri naših pređa nisu našli zgodan izraz za kršć. ideju. U tome su slučaju bili prisiljeni služiti se ustaljenom kt. Tako su Hrvati odmah nakon doseljenja od lat. misionara preuzi- mali ne samo nove ideje nego i mnoge nove termine kao nosioce tih novih ideja.

11 UVOD

>.

Neki su od tih termina izvorno grč. porijekla, ali su već bili uobičajeni u crkv, lat. govoru, preko kojega smo ih primili. Druga je skupina takvih termina lat. porijekla.

Lat. crkv. jezik utjecao je na stvaranje naše kt. ne samo izravno, neposredno, nego i preko različitih narječja lat. govora koja su se razvila u našim stranama. Pri tome je osobito važnu ulogu imao govor crkve i svećenstva glavnih gradova, naročito crkve i klera u Akvileji, Saloni, Sisku, Sirmiju... Tu su bila središta, žarišta kršć. vjere za naše krajeve u vrijeme pokrštavanja i kasnije. U latinitetu tih crkava valja tražiti prvi i ponajglavniji izvor hrv. kršć. termina lat. porijekla. Mnogi izrazi, koje su Hrvati tada preuzeli iz lat. jezika, održali su se do danas. Neki su se od njih raširili i među druge Slavene. Stoga je utjecaj lat. jezika zna- čajan ne samo za hrvatsku nego i za svu slavensku kt. (v. Mažuranić III 476; Skok, RES1 VII 190, 196; X 186 ss.; Dol. 33 s.; Meillet, Etudes I 186).

Zauzevši novu domovinu i primivši kršćanstvo pretežno od Latinske crkve, Hrvati ostaju u uskim odnosima s tom Crkvom. Ona vrši kroz stoljeća vrlo jak utjecaj na kulturni, prosvjetni i vjerski život hrvatskog naroda, a crkv. lat. jezik vrši i dalje snažan utjecaj na izgradnju hrv. kt.

Iako latinski, poslije seobe naroda, nije više živi jezik, on ipak kao službeni jezik na Zapadu, pa i kod Hrvata, ima veliko značenje. Upotrebljava se ne samo u bogoštovlju nego i izvan crkve, kao jezik službenih crkv. razgovora, diplomacije, nauka i škola. S vremenom se ustalila i uzakonila praksa da je latinski postao na- stavni jezik na katoličkim visokim školama, bogoslovijama i teološkim fakultetima. Mnogi pisci pišu na lat. jeziku svoja znanstvena djela. Oni se njime služe ne samo kod raspravljanja o bogoslovnim i drugim pitanjima nego vrlo često i u običnom životu. Tako kroz cijeli srednji vijek i u prvih nekoliko stoljeća novoga vijeka la- tinski ostaje »živi« jezik. Kao takav on se s vremenom razvija i sve više udaljuje od jezika stare rimske književnosti. Kao što su s vremenom nadolazili novi pojmovi, tako je rastao i rječnik toga Jat. jezika, koji onda različitim putovima ulazi u žive jezike katoličkih naroda.

U Hrvatskoj se na poseban način njegovao lat. jezik ne samo u crkv. krugo- vima nego i izvan crkve. Za vrijeme narodnih vladara (do kraja 11. st.) lat. jezikom služe se kraljevski činovnici, pisari, tajnici. Njime se pišu različite povelje, isprave, oporuke, A kađa je Hrvatska stupila u personalnu uniju s Ugarskom, latinski postaje službeni jezik između obiju zemalja. Ako sve to imamo pred očima, postaje nam razumljivo zašto je lat. jezik i neposredno kroz više stoljeća vršio jak utjecaj na našu kulturnu prošlost i, posebno, na izgradnju naše kt.

Kod preuzimanja lat. kršć. termina sudjelovali su ne samo poznavaoci lat. jezika (svećenici, propovjednici, ispovjednici) nego i obični vjernici, i to ne samo u početku kod primanja kršćanstva nego i kasnije kroz povijest. U vrlo mnogo slučajeva, npr. za vrijeme crkv. obreda, za vrijeme vjerske pouke, preko propo- vijedi, pa i u običnom razgovoru, neuki su vjernici imali prigodu čuti tuđu riječ koju su onda na svoj način preudešavali i usvajali. Tako su među neukim svijetom nastali izrazi: Dolorita, ecomo — ocomo, injot, kapošanat, kijabet, korosante, leđan, Luncijata, manjurica, picokara, proloncije, veršarije i sl.

Međutim, izuzevši najstarije doba, držim da je ipak daleko veći broj lat. termina ušao u naš jezik preko knjige. Redovno je to bivalo na taj način da su pisci uzimali tuđi izraz kad ne bi poznavali ili nalazili prikladnu domaću riječ. Pri tome lat. termini nisu uvijek bili dobre sreće. Dok su neki od njih prilično lako ušli u hrv. jezik, u njemu se učvrstili i održali (ablucija, bilokacija, definitor, inspiracija, ka- Pitul, korporal, ofertorij, purifikatur, talar...); drugi su se, naprotiv, zaustavili — tako reći -— odmah na pragu jezika (komunion, sačerdot, sermon, solenitad, vir- tud...), odakle su ih potisnuli drugi već udomaćeni naši ili strani termini (pričest — euharistija, svećenik — pop, propovijed — predika, svečanost, krepost...).

4. — Lat. jezik utjecao je na našu kt. ne samo neposredno nego i posredno, Preko drugih jezika. Vrlo je značajnu ulogu posrednika između latinskoga i hrvat- skoga imao talijanski jezik koji se razvio od latinskoga. Da se uoče veze između Hrvatske i Italije, dosta je spomenuti kako neko vrijeme iz Italije dolaze vladari (Anžuvinci) na hrvatsko-ugarsko prijestolje; zatim, kako Venecija kroz duga sto- ljeća (1000—1797) vlada jednim dijelom naše zemlje. Ako se još sjetimo da je u

UVOD 12

starije doba Italija bila žarište evropske kulture i da je u Italiji središte Katoličke crkve, neće se činiti čudnim što su se između Hrvatske i Italije razvile vrlo tijesne trgovačke, kulturne, prosvjetne, pa i vjerske veze. Poznato je kako iz Italije dolaze mnogi svjetovnjaci i svećenici da u našoj zemlji, osobito u primorskim gradovima, vrše službe činovnika, odgojitelja, učitelja, župnika i biskupa. Mnogi naši znanstveni radnici, književnici i umjetnici u Italiji svršavaju svoje školovanje. Za predmet koji prikazujem osobito je značajno da mnogi naši svećenici u Italiji svršavaju bogoslovne nauke pa se onda vraćaju u domovinu noseći sa sobom lat. i tal. knjige. Tako je Italija kroz više stoljeća vršila jak utjecaj na naš kulturni, prosvjetni i vjerski život, osobito u primonskiim krajevima. Taj utjecaj očitovao se vrlo jasno i na području kt. Odatle veliki broj lat. kršć. termina što su ih Hrvati primili preko tal. jezika i različitih romanskih narječja (atricion, devocion, dotrina, festa, funeral, interdet, kontricion, konvenat, letur, sakrileđ...). A usto je velik (možda i veći) broj termina za koje je tal. (romanski) jezik izvor (balauštar, bareta, Dolo- rita, fijera, inferata, kalota, kamiž, kampanel, katafalk, kvarantore, kvatre, loža, Madona, medalja, meštar, moceta, monsinjor, monstranca, napa, ombrela, paleta, stomanja ...).

5. — Prije dolaska Hrvata vladali su Goti neko vrijeme u našim stranama. Sporadički su se održali na Balkanu do 9. st. (Skok, Dol. 43, 85). Prve skupine Slavena živjele su na Balkanu neko vrijeme u zajednici s Gotima. Poznato je da Toma Arciđakon Hrvate nazivlje Gotima (Šišić 257, 511 ss.). Kako su Goti bili već kršćani (arijevci), pače imali već i bibliju prevedenu (prev. biskup Ulfila), mogao je i gotskim posredništvom k nama doći koji grč. i lat. termin. Tako mnogi drže da je grč. izraz kyriak6n došao u naš jezik gotskim posredništvom (v. crkva).

6. — Kao što su se Hrvati doselili na kristijanizirani lat. teritorij, tako su ne- koliko stoljeća kasnije došli Madžari na slavenski kristijanizirani teritorij, u nepo- srednu blizinu Hrvata. Geografski položaj i razvoj povijesnih prilika dadoše povod da su Hrvati stupili s Madžarima u državnu zajednicu u kojoj ostadoše kroz više stoljeća (1102—1918). Značajna je pri tome činjenica da su Madžari (kralj Vladislav) 8. 1094. osnovali zagrebačku biskupiju koja je dugo vremena bila pod madžarskim biskupijama (ostrogonskom do g. 1185; kaločko-bačkom do g. 1852). Kroz tako dugo razdoblje bez sumnje je bio jak međusobni utjecaj između madžarskoga i hrvat- skog jezika. Madžari su primili više kršć. izraza od Hrvata. Ali je i obrnuto, ma- džarski jezik utjecao na izgradnju hrv. kt., osobito u sjevernim stranama. Tako smo iz madžarskog primili izraze: aldomaš, aldov, dezma, kip, kraliješ... A preko madžarskog su nam došli izvorno lat. termini: kantore, kaptolom, prepoši...

7. — Bliski su susjedi Slavena kroz stoljeća bili i Germani. Jedan dio Slavena primio je od Germana i kršćanstvo. I Hrvati su bili kroz mnogo stoljeća u uskim vezama s Germanima. Više stoljeća (1526—1918) nalazili su se zajedno s njima u jednoj državi (Austriji). Njemački je utjecaj na naš kulturni, prosvjetni i vjerski život kroz to vrijeme bio vrlo jak. Naš je jezik primio mnogo njemačkih riječi, osobito u sjeverozapadnim krajevima (bez, blustar, fašenak, oberica, post, riza...). A onda, ima i lat. kršć. termina koji su nam došli preko njem. jezika (berma, firma, kelih, klostar, mežnjar, ofar, rota, tolerancija...) Osobito je mnogo glagola lat. porijekla koji su kod nas primili njem. nast. -ieren (instalirati, konsekrirati, medi- m posina jesa, predestininati, purificirati, recitirati, reformirati, recenzirati, vi- zitirati...).

8. — I dolazak Turaka u naše strane ostavio je traga u hrv. kt. Istina, naš je odnos prema Turcima bio uglavnom neprijateljski, ratnički. Ali je istina također da je jedan dio našega katoličkog naroda kroz stoljeća živio zajedno s pripadnicima muslimanske vjere, koju su k nama Turci donijeli. Posljedica je toga zajedničkog života da smo primili više turskih riječi koje imaju kršć. značenje. Takve su riječi: balvan, čarjak, dušman, grimiz, kuba, miraz, nalet, sanduk...

9. — Grč. i lat. jezik u izgradnji naše kt. imali su veliko značenje kao jezici Crkve, bogoslužja, kao jezici misionara koji su nam donijeli kršć. vjeru. Ali je isto tako veliko značenje imao i slavenski jezik, kao jezik naroda koji prima kršćanstvo. Slavenski udjel u stvaranju hrv. kt. zaslužuje našu posebnu pažnju. S dolaskom kršćanstva naš je jezik doživio znatnu promjenu, ne samo zato što je primio različite strane riječi za nove pojmove, koje kršćanstvo donosi, nego i zbog toga

13 UVOD

s >>>

što su mnoge naše riječi primile novo kršć. značenje. I broj slav. riječi, koje su primile kršć. značenje, daleko je veći od broja stranih riječi koje su s kršćanstvom ušle u naš jezik. Slav. jezik u izgradnji naše kt. imao je prvorazrednu ulogu. Ako su kod nas — zbog posebnog položaja i zbog osobitih veza s klasičnim svijetom r— grč. i lat. jezik u izgradnji kt. imali veći utjecaj negoli kod drugih naroda; isto je tako i slav. jezik više utjecao na stvaranje naših kršć. naziva negoli je jezik drugih naroda utjecao na stvaranje njihovih kršć. naziva. U prilog slav. riječi djelovale su posebne povijesne prilike, osobito upotreba staroslavenskog i našega jezika u bogoslužju.

Naš narod ima od starine povlasticu da u bogoslužju upotrebljava stsl. jezik. Prodor stsl. jezika u bogoslužje imao je neobično veliko značenje za vjerski život Slavena, pa i za njihovu kt. Iako je stsl. služba Božja imala protivnika, ipak se je održala, i to kod Slavena istočnog obreda isključivo, a od katoličkih Slavena samo se jedan dio Hrvata služio tom povlasticom. Istina, stsl. jezik nije živi govor naroda koji prisustvuje bogoštovnim činima, ali je on ipak narodu većim dijelom razum- ljiv. A onda, on je tokom stoljeća sveviše gubio obilježja onoga starog jezika, koji se u drugoj polovici 9. st. govorio u okolici Soluna, a poprimao sve više elemente živoga govora, tako da je s vremenom nastala posebna hrvatska, odnosno srpska recenzija stsl. jezika.

Stsl. kt. sastoji se od dva elementa. U njoj su ponajprije termini koje su Sv. Braća našla u okolici Soluna među slav. kršćanima, koje su grčki misionari priveli na kršć. vjeru. U njoj se zatim nalaze kršć. izrazi koje su Sv. Braća našla u Mo- ravskoj i Panoniji, među kršćanima koje su već prije k vjeri priveli njemački ili latinski misionari. U jednoj i u drugoj skupini bilo je termina grč. i lat. porijekla, pa je onda više takvih izraza stsl. jezik prenio i k nama Hrvatima. Tako smo preko stsl. jezika primili grč. izraze: ad, adrfato, anđeo, apostol, arhijerej, demon, drakun, đakon, đavao, episkop, idol, jerej.

Ali stsl. jezik za našu kt. nije bio samo posrednik nego i izvor. Mnogi su naši kršć. termini uzeti iz stsl, a nisu izvorno naši narodni izrazi. Međutim, nije lako kazati kojim je takvih terminima stsl. jezik izvor. Jer iako se mnogim našim nazi- vima slav. porijekla nalazi paralela u stsl. jeziku, ne smijemo odmah zaključiti da smo odnosne termine uzeli iz stsl. Tako, npr., ako u stsl. ima riječ Bog', včra, milost'..., ne možemo zaključiti da su naši izrazi Bog, vjera, milost... uzeti iz stsl, jer su oni mogli ući u crkv. t. iz našega jezika, bez stsl. posredništva.

Ipak za određeni broj termina možemo s priličnom sigurnošću ustvrditi da su uzeti iz stsl. Takvi su, npr., termini: božanstvo, božanski, djevičanstvo, proročan- stvo, suštanstvo, vladičanstvo... (usp. Đorđić, Im. t. božanstvo. NJ IV 169 ss); zatim mnoge gl. imenice na -ije, -je: bogojavljenije (bogojavljenje), bdenije (bdjenje), pre- obraženije (preobraženje), prikazanije (prikazanje), spasenije (spasenje), vaskrse- nije (vaskrsenje)... Neki se od tih izraza susreću samo u crkv. knjigama, redovno u starini, a nisu ušli u narod (v. Đorđić, Im. t. bdenije. NJ IV 100 ss.; ARBj s. v. bdjenje). Vjerojatno smo iz stsl. uzeli i one nazive koji su nastali kao prijevod (»calque«) stranih riječi, osobito grčkih. Evo nekoliko takvih naših riječi, usporedo sa stsl, i grč. riječima: bezakonje — bezakon'je — anomfa; bezvjerje — bezvćr'je -—

apistia; blagosloviti — blagosloviti — eulogein; blagovjesnik — blagovest'nik — euangelistes; Bogorodica — Bogorodica — Theotćkos; bogoslovac — bogoslov'ce! — theolćgos; pravovjerje — pravovćr'je — orthodoksia. Sigurno su i neki drugi naši

izrazi uzeti iz stsl., ali je zbog srodnosti našega jezika sa stsl, osobito u starije Vrijeme, o tome dosta teško nešto više kao sigurno reći.

Za izgradnju hrv. kt. značajna je još činjenica, da se kod Hrvata od starine U crkvi upotrebljava ne samo stsl. nego živi narodni govor, i to ne samo u pouča- Vanju vjere, katehiziranju, propovijedanju..., nego i u obrednim činima: kod Večernje pobožnosti, kod dijeljenja sakramenata, kod ophoda, sprovoda... Ta upo- treba živoga jezika u bogoslužju bez sumnje je djelovala, da se u mnogo slučajeva tražila i očuvala domaća riječ mjesto tuđe, te je tako postajao sve jači slav. elemenat u t.

Istina je, upotreba hrvatskoga kao i stsl. jezika u bogoslužju nije sasvim potisnula izraze stranog porijekla, te je stvarno vrlo malen broj pravih religioznih termina slav. porijekla (npr. Bog, blažen, raj, stvoritelj, svemoguć, svet, vječan,

UVOD 14 . Jom

vjera...) uz koje ne postoji i dubleta stranog porijekla. Ali je i s druge strane ipak značajno, da je vrlo ograničen broj termina stranog porijekla za koje ne loismo imali i domaću miječ. Tako, npr., nemamo domaće riječi za izraze grč. porijekla: anđeo, abat, biskup, kanonik, katolik, mitra, patrijarh... Isto tako ne- mamo zgodnu zamjenu za riječi lat. porijekla: bilokacija, hostija, misa, misal, ko- rizma, kum, medalja, pekulij, primas... A da je tako malen broj religioznih poj- mova, za koje nemamo domaći naziv; drugim riječima, da je tako jak slav. elemenat u hrv. kt., držim da treba zahvaliti, među ostalim, i upotrebi stsl. i živoga narod- nog govora u bogoslužju.

Zanimljive pojave

Ogromno je mnoštvo kršć. pojmova za koje imamo nazive i našega i stranog porijekla. Ako te nazive među sobom usporedimo, zapažamo vrlo zanimljive pojave. Ponajprije, rijetko biva da za jedan pojam postoji jednostavno uz jedan termin slav. porijekla i jedan termin stranoga porijekla: predaja — (lat.) tradicija; pra- bilježnik — (lat.) protonotar; pokorničar — (lat) penitencijar; povlastica — (lat.) privilegij; večernja — (lat) vespere... Češći je slučaj da za jedan pojam ima više naših naziva uz jedan tuđi. Tako, npr., za isti pojam, uz jedan naziv lat. porijekla, «imamo više naziva slav. porijekla: korporal — tjelesnik, prostirka, ubrusac; pala — plik, pokriv, tjelesničić, ubrusac; materija — podloga, lijes, stvar, tvar; inkarnacija — upućenje, utjelovljenje; prefacija — predslovlje, predglasje, predgovor; intencija — nakana, namjena, namjera, odluka; vigilija — nadvečerje, predvečerje, pretpraz- nik... Slično, uz jedan naziv grč. porijekla imamo više njih slav. porijekla: apo- kalipsa — objavljenje, očitovanje, otkrivenje, viđenje; blasfemija — hula, psost, psovka; antifona — otpjev, otpijevanje, načelka, pretpjesan, pretpjevak, priglasje, sprednica, začinka, začinjanje; stola — nadramenica, naramenica, navratnica, oko- ramenica, prekoramenica. Isto tako često imamo za jedan pojam po više naziva slav., lat. i grč. porijekla: ophod, obašašće, provod, sprovod, skupnomolja — pro- cesija — litija; postrig, striženje, vijenac — tonsura — ćelika, kauka; čtionica, na- vjestionik, pripovijedalište, propovijednica — predikaonica, pulpit — ambon; duhov- nik, redovnik, svećenik — misnik, sačerdot — pop, prezbiter; inok, redovnik — fratar, relijoz — kaluđer, monah; pričest — komunija, komka — euharistija; samo- stan -— kloštar, konvenat — manastir; potvrda — berma, firma — krizma; sabor — koncil — sinod; bijes, nečastivi, neprijatelj, neprijazan, nesnaga, njag, vrag — (iz lat. nema) — belijal, belzebub, demon, drakun, đavao, sotona...

Iz svega se toga vidi kako je kod stvaranja naše kt. i strani (posebno grč. i lat.) i slav. elemenat vrlo jak, kako se strani i domaći elemenat upadno isprepliću, tako reći, otimlju, bore za prvenstvo. Zatim, što je vrlo značajno, zapažamo da ta »bor- ba«, taj proces nije završen, da on ne spada u prošlost, nego da je i danas vrlo živ i aktivan. I danas se često osjeća potreba da se stvaraju novi religiozni nazivi, te se pri tome uzme strana riječ (obično grčka ili latinska) ili se hrvatskoj riječi daje novo značenje. Mislim da nije potrebno isticati kako bi hrv. bogosl. pisci i dr, kod stvaranja hrv. religioznih izraza morali davati prednost hrvatskoj riječi, pa bi tako naša kt. dobivala sve više izrazito hrvatsko obilježje.

Motrimo li zatim kakvu sudbinu doživljavaju različiti kršć. termini u našemu jeziku, opažamo veliku raznolikost, Neki su od njih postali sastavni elemenat naše kt. u stano vrijeme, pa su se ustalili i danas su vrlo obični: Bog, duša, ispovijed, pričest, spasiti se, vjera...; advenat, brevijar, ceremonija, ferija, kalendar, kapela... Drugi su se opet pojavili u starini, pa su iščezli i više se ne upotrebljavaju: ćudo- rednica, djeloispravan, djeloređan, glavored, glavorednik, svrhkožnica ...; afinitad, ašenzion, meditacion, satisfati, skalinik, venijal... Jedni se termini upotrebljavaju općenito: biskup, molitva, pobožnost, redovnik, svećenik... Drugi samo u pojedinim pokrajinama: časnica, krijepnica, kucati, ljetnica... Neki kršć. termini imaju samo crkv. značenje, a izgubili su profani smisao. Takvi su: blagoslov, blažen, pakao, raj...; abit, adoracija, biret, hostija, kardinal, koncil, kurat, prelat... Drugi opet uz kršćansko imaju i profano značenje: država, ključ, namjesnik, predstojnik, pismo, pomoćnik ...; administracija, akcidenat, definicija, disciplina, kandidat, misija...

15 UVOD

——.-._..—.—.—..— =

Da značenje bude jasno, većina se njih upotrebljava u svezi: Sveto pismo, vlast ključa, župski pomoćnik . .. Ima još mnogo jezičnih, vjerskih, povijesnih, kulturnih pojava, ali se u njih na ovome mjestu ne možemo upuštati.

Metoda obrade

Kako se po opsegu ove knjige vidi, broj je hrv. krš. termina vrlo velik. On se iz dana u dan povećava. Novi se termini s kršć. značenjem pojavljuju sve više, osobito u vezi s razvojem bogosl. nauka, s većim, značajnijim događajima u Crkvi. U naše doba, npr., pojavio se velik broj riječi s kršć, značenjem u vezi s II. vat. saborom, u vezi s obnovom bogoslužja i života u Crkvi. Da čitatelj ima potpun uvid u hrv. kt, u knjizi donosim sve izraze s kršć. značenjem do kojih sam mogao doći, pa i one koji su se pojavili u najnovije vrijeme. Nastojao sam, ukoliko mi je bilo moguće, upotrijebiti izvore iz različitih razdoblja i iz svih pokrajina gdje žive Hrvati. Kod toga će sam čitalac lako zapaziti kako svi izvori u tekstu nisu zastup- ljeni ni s približno jednakim brojem termina. Razumije se, neki su od tih izvora pružili više, neki manje građe. Zato se ne smije činiti čudnim što, npr., češće citi- ram neke naše starije pisce 18. st. (Dalla Costa, Dobretić, Kadčić i dr.). U njihovim djelima nalazi se mnogo više kršć. termina nego u djelima drugih pisaca. A dono- seći citate iz njihovih djela, želim ujedno čitaocu pružiti mogućnost da vidi kako ki se ti naši stari pisci više od nas trudili da svakome kršć. pojmu dadu hrvatsko

O.

; Među hrv. kršć. termine unosim riječi ne samo iz pisanih izvora nego i iz običnoga govora, dakako, ukoliko sam za njih saznao. Sve to nije nimalo lak ni jednostavan posao. Zato unaprijed priznajem da mi je više izraza moglo izmaknuti.

Bit ću vrlo zahvalan c. čitateljima ako me na takve izraze upozore.

U okviru ovoga rada nisu ipak obrađeni baš svi hrv. termini koji imaju kršć. obilježje. Neko ograničenje činilo mi se sasvim prikladnim i potrebnim. Tako, među kršć. termine ne unosim nazive sv. mjesta, svetaca, svetkovina, osim naj- značajnijih, karakterističnih. Tako isto izostavljam nazive različitih kršć. pokreta, redovničkih zajednica, hereza, ukoliko nemaju neku vezu s hrvatskim narodom. i ja termine, ukoliko nemaju neki dublji odnos s kršć. ideologijom, također

osim.

U obradi pojedinih termina držim se metode koju sam upotrijebio u obradi II. i II dijela I. izdanja knjige. Termine redam po alfabetskom redu. Kod svakog od njih redovno kažem: značenje i porijeklo, je li iz starijega ili novijega vremena, često ili rijetko u upotrebi. Uz pojedine izraze donosim potvrdu ili navodim pisca i djelo u kojem je riječ potvrđena. Ne činim to samo zbog potvrde; nego redovno zato da čitalac može o pojedinim pojmovima naći, ako želi, više podataka iz područja dog- matike, moralke, crkv. prava, crkv. povijesti... Do riječi »vrhkožnica« češće upuću- jem na ARi, gdje čitalac može naći više potvrda iz starijega jezika. Ispred riječi kojih nema ARj, nalazi se zvjezdica. Ako za koju riječ nemam pismene: potvrde, a znam da se govori, to označujem sa Š. Katkada uz istu natuknicu navodim više srodnih, redovno manje običnih izraza kojima je isto značenje. Osobito tako činim, ako su terminima još i isti izvori (ARj ili drugi rječnici).

Da. olakšam: upotrebu knjige, s izrazima »isto što, usp. (usporedi), v. (vidi)« povezujem riječi istoga ili sličnog značenja. Tako je izbjegnuto nepotrebno po- navljanje istih definicija.

. U skladu s općom današnjom praksom, grčke i staroslavenske riječi pišem latinicom. Na mjesto stsl. poluglasova stavljam apostrof (?. Naglasak ne bilježim na riječi našega ili stranog porijekla koje se rijetko ili nikako ne upotrebljavaju, ili im naglasak nije barem približno općenito utvrđen. Na žalost, zbog tehničkih, tis- PN razloga, oznaka naglaska, dužine... ne može biti svagdje dosljedno pro-

ena.

J. S

IZVORI I LITERATURA

ARj — Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Izd. Jugosl. Akademija. Zagreb 1880—

A SI Ph — Archiv fiir slavische Philologie. B. 25 i 40.

Babić T. Cvit razlika mirisa duhovnoga (2. izd.) Mleci 1736.

Badrić S., Pravi način za dovesti duše virni na život vičnji. Mleci 1746.

Bailly M.A., Dictionnaire grec - francais. Paris 1903.

Bajić — Wallenstein P. A. — Bajić P. L., Katekizam kršćanskog savršenstva. Ma- karska 1941.

Bakotić dr. L, Rečnik srpskohrvatskog književnog jezika. Beograd 1936.

Bakotić dr. L., Sveto pismo Staroga i Novoga zaveta. Beograd 1933.

Bakšić dr. S., Presv. Trojstvo. Zagreb 1941.

Bandulavić 1, Pištole i evangelija priko svega godišta... v Bnecih 1718.

Banovac J., Pripovidanja na svetkovine korizmene. Mleci 1747.

Barada dr. M., Episcopus Chroatensis. Croatia sacra 2 (Zagreb 1931).

Bartoli M, Riflessi slavi di vocali labiali romane e romanze, greche e germani- che. Zbornik u slavu Vatroslava Jagića. Berlin 1908.

Bel. — Belaj dr. F., Katoličko crkveno pravo. Zagreb 1893.

Belostenec 1, Gazophylacium seu -Latino - Illyricorum onomatum aerarium. Zagrabiae 1740.

Ben. — Benešić J., Hrvatsko-poljski rječnik. Zagreb 1949.

Bernardin — Lekcionarij Bernardina Spljećanina po prvom izdanju od god. 1495. Izd. Jugosl. Akademija s predgovorom T. Maretića. Zagreb 1885.

Berneker E., Slavisches etymologisches Wčćrterbuch. Heidelberg 1908—1914. Bezić Ž., Osporavanje u Crkvi. Crkva u svijetu X (1975) 193 ss.

BI — Buturac dr. J. - Ivandija dr. A., Povijest Katoličke crkve među Hrvatima. Zagreb 1973.

BL — Biblijski leksikon. Izd. KS. Zagreb 1972. Boerio G., Dizionario del dialetto veneziano. Venezia 1856.

Bol. — Rimski obrednik: Red bolesničkog pomazanja i skrbi za bolesnike. Izd. KS. Zagreb 1973.

Brez. — Brezovački T., Djela. SPH XXIX. Zagreb 1951.

Briickner A, Poczatki kultury slowianskiej. Encyklopedija polska, tom. IV. czesc 2, dzial V. Krak6w 1912.

Budmani P., Dubrovački dijalekat, kako se sađa govori. Rad 65. Buj. — Bujanović dr. I., Sveti sakramenti (2 sveska). Zagreb 1895. i 1898. Bulat P., Iz života reči. JF II, IV, V.

Cab dop Leclerca, Dictionnaire d' archeologie chrćtienne et de liturgie. Paris

IZVORI 1 LITERATURA 18

_ mn psonebiši

Caerem. — Caeremoniale Romano-Seraphicum (editio altera). Ad Claras Aquas 1927.

Chassang A, Nouveau Dictionnaire grec-francais. Paris 1902.

Chudoba Mr.D,, Muzički priručnik. Zagreb 1946.

Coarnaert V, Concordantia librorum Veteris et Novi Testamenti. Regensburg 1909.

Cornely-Merk A, Introductionis in S. Scripturae libros compendium (edit. X). Parisiis 1929.

Cr, KP — Crnica dr. o. A., Kanonsko pravo Katoličke crkve (2 sveska). Split 1937. i Šibenik 1941.

Cr. Pr. — Crnica dr. o. A., Priručnik kanonskoga prava Katoličke crkve. Zagreb 1945.

Čis — Časoslav naroda Božjega. Izd. KS. Zagreb 1972.

Dalla Costa A, Zakon carkovni složen i upravljen za naučenie i prosvitljenie redovnikov harvaskoga naroda. U Mneci 1778.

Dan.— Daničić ĐD., Rječnik iz književnih starina srpskih. Biograd 1863—64.

Dan.-Vuk — Daničić D. - Vuk S. Karadžić, Sveto pismo Staroga i Novoga za- vjeta. U Pešti 1868.

DAW — Denkschriften der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften, (Wien). B. 15, 24, 48, 49, 50.

DDM —J. Dayre - M. Deanović - R. Maixner, Hrvatskosrpski-francuski rječnik. Zagreb 1956.

Deanović dr. M, Talijansko-hrvatski rječnik. Zagreb 1942.

DF — Novi Zavjet s grčkog izvornika preveli B. Duda i J. Fućak. Izd. KS. Zagreb 1973.

Diet. — Dictionnaire de theologie catholique. Paris. Divković M., Latinsko-hrvatski rječnik (2. izd.). Zagreb 1900.

Divković fra M. Nauk karstianski s mnoziemi stvari duhovniemi... Mnecie 1738.

Diz. lit. — Dizionario pratico di Liturgia Romana, diretto da Roberto Lesage. Roma 1956.

Diz. mor. — Dizionario di theologia morale (II ediz.), diretto da Francesco Roberti. Roma 1957. :

Dobretić — Kratko skupljenje ćudoredne iliti morale bogoslovice... pomnjivo složeno od F. Marka Dobretića. U Ankoni 1782.

Dok. — Dokumenti Drugog vatikanskog koncila. Izd. KS. Zagreb 1970.

Du Cange — Glossarium ad seriptores mediae et infimae latinitatis... Auctore

Carolo du Fresne, Domino Du Cange. Lutetiae Parisiorum 1678. Đorđić P., Hodočašće. NJ III, 114—118. Đorđić P., Imenice tipa bdenie. NJ IV 100 ss. Đorđić P., Imenice tipa božanstvo. NJ IV 169 ss. Đorđić P., O dvojakim završecima nekih tuđica. NJ II, br. 5. EC — Fnciklopedia Cattolica. Citta del Vaticano 1949—1954. Enc. — The catholic encyclopedia. New York 1907—1912. Ercegović A., Katolička dogmatika. Split 1932. Fancev F., Vatikanski hrvatski molitvenik i Dubrovački psaltir. Zagreb 1934.

Filipović J., Pripovidanje nauka krstjanskoga. Knjiga prva — Mleci 1750; knjiga druga — Mleci 1759.

Filipović P., Kratko iztomačenje zapovidi regule svetoga patrijarke Franceška. Mleci 1750.

Worcellini — Totius Latinitatis Lexicon. Opera et studio Aegidii Forcellini lucubratum et in hac editione post tertiam auctam et emendatam a Josepho Furlanetto ... novo ordine digestum. Parti 1858—1875.

19 IZVORI I LITERATURA NES o ——————————— >>

FR — Filozofijski rječnik. Glavni urednik V. Filipović. Izd. MH. Zagreb 1965.

Fućak dr. J., Šest stoljeća hrvatskoga lekcionara u sklopu jedanaest stoljeća hrvatskoga glagoljaštva. Izd. KS. Zagreb 1975.

FV — Franjevački vjesnik 46 (1939). Br. 1—5.

Gaffiot F., Dictionnaire illustre latin-francais. Paris 1934.

Gjanić S, Priručnik za vršenje službe Božje po propisima rimskoga obreda. Zagreb 1919.

Glavinić F., Cvit svetih, to jest život svetih. V Bnecih 1702.

Gunnarsson G., Das slavische Wort fir Kirche. Uppsala 1937.

Hamm J., Čitanka starocrkvenoslavenskog jezika. Zagreb 1947.

Hamm J., Gramatika starocrkvenoslavenskog jezika. Zagreb 1947. i 1958.

Herman dr. F., Važnije odredbe i rješenja Sv. Stolice god. 1940. Bogosl. smotra XXIX (Zagreb 1941), br. 2—3, str. 177—188.

HZ o Harrington 'W. J., Uvod u Novi zavjet. Preveo Zovkić dr. M. Izd. 'KS. Zagreb 1975.

IB — Iveković F. - Broz I, Rječnik hrvatskog jezika. Zagreb 1901.

Inic. — Rimski obrednik: Red pristupa odraslih u kršćanstvo (Inicijacija). Izd. KS. Zagreb 1974.

Ivančić S. Povjestne crte o samostanskom III Redu sv. o. Franje... i poraba glagolice u istoj redodržavi. Zadar 1910.

Ivanošić, Pj. — Pjesme A. Ivanošića. SPH XXVI. Zagreb 1940.

Ivšić S, Hrvatska glagoljska dvanaesteračka legenda o sv. Jeronimu, štampana 1508. NV 39, br. 1—4.

Ivšić S., Hrvatski ćirilski testamenat Radoslava Vladišića iz god. 1436. u priepisu iz god. 1448. Časopis za hrvatsku poviest. Knjiga I 1—2.

Ivšić S., Još o riječi hodočašće. NJ III 141—143.

Ivšić S., Primjer učene pučke etimologije. NV 42, str. 179—187.

Ivšić S., Slavenska poredbena gramatika. Zagreb 1970.

Jagić V., Enstehungsgeschichte der kirchenslavischen Sprache. Berlin 1913.

Jakobović M. Dikcionar (rukopisni hrvatsko-latinski rječnik iz 18. st). —

Termini su uzeti iz rasprave: M. Kosor, Najstariji slavonski dikcionar, Rad 315.

Jambrešić A., Lexicon Latinum interpretatione Illyrica, Germanica et Hunga- rica locuples. Zagreb 1942.

Jardas 1, Kastavština. ZNŽO 39. Zagreb 1957.

Jeraj dr.J., Cerkvena zgodovina. Maribor 1935.

JF — Južnoslavenski filolog (Beograd).

Jireček K., Die Romanen in den Stadten Dalmatiens wš&hrend des Mittelalters. DAW 48 i 49.

Jurin J., Calepinus trium linguarum (rukopisni trojezični rječnik u 3 sveska iz 18. st). — Termini su uzeti iz dvije rasprave M. Kosora: Zaboravljeni trojezični m. Josipa Jurina, Rad 303; Izvori, pravopis i jezik Jurinovih rječnika,

ad 315.

Kadčić A. Theologia moralis... alias Bogoslovje .diloredno olti rukovod slovin- ski na poznanje svetoga reda upravljen. Bononiae 1729.

Kanižlić A., Pobožnost molitvena. Priredio F. Iveković. Zagreb 1893.

Kanižlić, Pj. — Pjesme A. Kanižlića. SPH XXVI. Zagreb 1940.

Kašić B,, Ritual rimski... U Rimu 1640.

Kiparsky V., Die Gemeinslavischen Lehnwšrter aus dem Germanischen. Annales Academiae scientiarum Fenicae. B. 32. 2. Helsinki 1934.

Klaić B., Veliki rječnik stranih riječi. Zagreb 1974. Klich E. Polska terminologia chrzescijanska. Poznan 1927.

IZVORI I LITERATURA 20

>>

Kn. — Kniewald dr D., Liturgika. Zagreb 1937. Knežević P., Osmina redovnička zabave duhovne. Mleci 1776. Kod. — Codex iuris canonici. Typis polyglottis Vaticanis 1929.

Kolunić — Kolunićev zbornik; glagolj. rukopis od god. 1486. Izd, Jugosl. Akade- mija. Predgovor napisao M. Valjavac. Zagreb 1892.

Konig F., Religions-Wissenschaftliches Wo6rterbuch. Verlag Herder. Freiburg 1956.

Kostić D., Preuđešavanje pom nm međunarodnih reči na -ium (ion). NJ I 149—154.

Kov. — Kovačević D., Nauka o bogosluženju pianeDiina oikve (liturgika). Beo- grad 1934.

Krek G. Einleitung in die slavische Literaturgeschicte. Graz 1887.

Kršt. — Rimski obrednik: Red krštenja. Izd. KS. Zagreb 1970.

Kulunčić M. Blagoslovine sv. Katoličke crkve. Split. 1937.

Kušar M. Rapski dijalekat. Rad 118. '

Lalević M.S., O značenju nekih reči i izraza. NJ II.

Lanović M. Lukno u Hrvatskoj. Zagreb 1914.

Leskien A., Grammatik der altbulgarischen Sprache. Heidelberg 1909.

Leskien A. Grammatik der serbo-kroatischen Sprache. Heidelberg 1914.

Lex. — Lexikon fiir Theologie und Kirche. Freiburg 1930—1938. Zweite Auflage 1957—1967.

LL — Lexicon latinitatis medđii Aevi Jugoslaviae. Fasciculus I—III. Zagrabiae 1969—1973. LSB — List biskupije splitsko-makarske 60 (Split 1938).

Maretić T. Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika (2. izd.). Zagreb 1931.

Maretić T., Jezični savjetnik. Zagreb 1924.

Margitić S., Izpovied karstianska... Mleci 1704.

Marulić M, Pjesme. Skupio I. Kukuljević. SPH I. Zagreb 1869.

Matzenauer A, Cizi slova ve slovanskyh rečech. Brno 1870.

Mažuranić VL, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik. Zagreb 1908—1922.

ka r5 A., Etudes sur Vetymologie et le vocabulaire du vieux slave. Paris 1902, 1905.

Meilet A., Mćmoires XX — Les premiers termes religieux empruntes par le slave en grec, Memoires de la Socićtć linguistique XX (Paris).

Meillet A. RESI VI — L'Hypothese d'une influence de la Vulgata sur la tra- duction slave de PEvangile. RESI VI.

Melich J., Die Namen đer Wochentagen im Slavischen. Zbornik u slavu V. Jagića. Berlin 1908.

Mikalja (Micalia) J., Blago jezika slovinskoga ili slovnik u komu izgovaraju se riječi slovinske latinski i diački. Lavreti 1649.

Miklošić, DAW XXIV — Miklošić F., Die christliche Terminologie der slavischen Sprachen. DAW XXIV. Wien 1876.

Miklošić, DAW XV — Miklošić F., Die Fremdwočrter in den slavischen Sprachen. DAW XV. Wien 1867.

Miklošić, LP — Miklošić F., Lexicon Palaeoslovenico—Graeco—Latinum. Vin- dobonae 1362 — 65.

Miklošić, MS — Miklošić F., Monumenta Serbica. Vienae 1858. Milčetić I, Čakavština Kvarnerskih otoka .Rad 121.

Minges P. P., Compendium theologiae dogmaticae generalis... II — 3 vol). Ratisbonae 1921—1923.

Mirakuli ili čudesa. Sv. I. Sabrao R. Strohal. U Zagrebu 1917. Mirković dr. L, Starine fruškogorskih manastira. Beograd 1931.

et specialis (edit.

Pp

21 IZVORI I LITERATURA

E

Mladenov S. Staritč germanski elementi v slavjanski jezici. Sofija 1909. Sbornik XXV.

Ms BDM — Rimski misal: Mise i čitanja Blažene Djevice Marije. Izd. KS. Zagreb 1971.

Ms Nov — Misal kneza Novaka iz god. 1368. Građa za stsl. rječnik Staroslaven- skog instituta u Zagrebu.

Ms — Rimski Misal: Red Mise. Izd. KS. Zagreb 1969.

Ms Vat — Vatikanski misal Illyrico 4. Građa za stsl. rječnik Staroslavenskog instituta u Zagrebu.

NJ — Naš jezik (Beograd).

Noldin H. De praeceptis Dei et Ecclesiae (edit. XX). Oeniponte 1930. Noldin H. De principiis theologiae moralis (edit. XXI). Oeniponte 1931. Noldin H., De sacramentis (edit. XX). Oeniponte 1930.

Novum Testamentum graece et latine. Textum Graecum recensuit, Latinum ex Vulagata versione Clementina ađdiunxit... F. Brandscheid. Friburgi Brisgoviae 1906. '

N V — Nastavni vjesnik (Zagreb). Oberški dr. J., Gentes, ethnici, pagani. Bogosl. smotra XXVI (Zagreb 1938), br. 3. Obr. — Rimski obrednik. Zagreb 1929.

Ostojić I, Katalog benediktinskih samostana na Dalmatinskom primorju. Život s Crkvom VII 4—5, str. 81 ss.

Ostojić, B. — Ostojić I., Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim našim krajevima. Tri sveska. Split 1963—1965.

Ostojić, K. — Ostojić dr. I., Metropolitanski kaptol u Splitu. Izd. KS. Zagreb 1975.

Par. — Parčić C., Vocabolario Croato-italiano (III ediz.). Zara 1921.

Pavić dr. J., Liturgika (cikl.). Zagreb 1953.

Pederin I, Teologijski termini u upotrebi začinjavaca naprama njihovoj upo- trebi u hrvatskoj književnosti srednjeg vijeka. Republika XXVIII (1972).

Petr6cchi P., Nuovo dizionario universale della lingua italiana. Milano 1894. Pok. — Rimski obrednik: Red pokore. Izd. KS. Zagreb 1975.

Potv. — Rimski Pontifikal: Red potvrde. Izd. KS. Zagreb 1972.

Pr. — Pravopis hrvatskosrpskoga književnog jezika. Zagreb 1960.

Prav. — Pravilo i generalne konstitucije Franjevačkog reda. Zagreb 1970.

Preuschen F., Vollstandiges Griechisch-Deutsches Handwčrterbuch... Giessen 1910.

Prič. — Rimski obrednik: Sveta pričest i štovanje euharistijskog Otajstva izvan mise. Izd. KS. Zagreb 1974.

Quicherat L, — Davelny A., Dictionnaire latin-francais. Paris 1913.

Rački — Hrvatski pisani zakoni. Uredili dr. F. Rački, dr. V. Jagić i dr. I. Črnčić. U Zagrebu 1890.

Radić dr. J., Bogoslužje: Misal i ta za vjernike. Makarska 1965. Radić dr. J., Misal za sve dane u godini. Makarska 1967. . Rajić Lj. Dogmatika. Beograd 1936.

Ranjina — Zadarski i Ranjinin lekcionar. Za štampu priredio M. Rešetar. Izd. Jugosl. Akademija. Zagreb 1894.

Raumer R. Die Einwirkung des Christentums auf die althochdeutsche Sora Stuttgart 1845.

RBT — Xavier Lćon — Dufour, Rječnik biblijske teologije. Izd. KS. Zagreb 1969.

Reg. Const. — Regula et Constitutiones generales Ordinis fratrum minorum. Romae 1953.

Reljković M. A, Postanak naravne pravice. SPH XXIII. Zagreb 1916. RE SI — Revue des ćtudes slaves. (Paris).

IZVORI 1 LITERATURA 22 M iaai —_

Rezasco G, Dizionario del linguaggio italiano storico ed amministrativo. Fi-

renze 1881. Rituale Romano-Seraphicum Ordinis fratrum minorum (edit. III). Romae 1955. Rog. — Rogošić dr. fra R., Priručnik crkvenog prava. Sv. I. Zagreb 1941. Romanski St, RESI II — Slave commun et grec ancien. RESI II (1923). RSA — Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika. Knjiga 1. Izd.

Srpska akademija nauka. Beograd 1959. Rupčić dr. fra Lj., Sveto pismo — Novi zavjet. Sarajevo 1961. Sakač S., Tragovi staroiranske filozofije kod Hrvata. Život 1943, br. 1. Sakač S., Apostol Hrvata Ivan Ravenjanin. Život 1937, br. 7.

Sch. — P. — Schiich-Polz, Pastirsko bogoslovlje. Preveli i priredili Gjanić S. i Strižić B. Zagreb 1917.

Schwarz E, ASIPh 40 — Bemerkungen zur slavischen Lehnwčrterkunde. ASIPh 40.

Sehwarz dr. G., Jevreji, Izraelićani, Židovi, Čifuti i Mojsijevci. NV XXI (1912), br. 1.

Senc S., Grčko-hrvatski rječnik. Zagreb 1910.

Skarić J. M., Sveto pismo Staroga i Novoga uvita. Beč 1858—1861.

Skok P., Dolazak Slovena na Mediteran. Split 1934.

Skok P., E R j — Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (4 knjige). Zagreb 1971—1974.

Skok P. JF VIII — O slav. palatalizaciji sa romanističkog gledišta. JF VIII.

Skok P., RESI V — La semaine slave. RESI V.

Skok P., RESI VII — La terminologie chrćtienne en slave: 1 €ćglise, les prčtres et Jes fideles. RESI VII.

Skok P., RESI VIII — Les noms de jours de la semaine. RESI VIII.

Skok P., RESI X — La terminologie chrćtienne en slave. RESI X.

Skok P., RESI XI — Slave krst' 'babteme'. RESI XI.

Skok P., Sl. 3 — Uslovi života glagoljice. Slovo 3 (Zagreb 1953).

Skok P., Sl. 4—5 — Vazam. Slovo 4—5 (Zagreb 1955).

Skok P., ZSIPh II — Fremde Deklinationen in slav. Lehnwdčrter. ZSIPh TI (1925).

SPH — Stari pisci hrvatski. Izd. Jugosl. Akademija. Zagreb.

Spr. — Rimski obrednik: Red sprovoda. Izd. KS. Zagreb 1970.

Stanojević &., Istorija srpskoga naroda. Beograd 1926.

Starine 23 — Milčetić I., Prilozi za literaturu hrvatskih glagolskih spomenika. Starine 23 (Zagreb 1890).

Starine 33 — Milčetić I. i Milošević J., Šibenska molitva CZIV vijeka) pisana latinicom. Starine 33 (Zagreb 1911).

Starine 35 — Milčetić I., Hrvatski prijevod bule pape Grgura XI Pavlinima. Starine 35 (Zagreb 1916).

Stojanović Lj. Stare srpske povelje i pisma. Knjiga I, prvi deo (Beograd—sSr. Karlovci 1929) i drugi deo (Beograd—Sr. Karlovci 1934).

mes Zo TumD J., Rječosložje. Čest druga. Razdjeljak prvi i drugi. Dubrovnik

Stv. — Biblija, Stari i Novi Zavjet. Izd. Stvarnost. Zagreb 1968.

Suk di F., Katolička apologetika za više razrede srednjih učilišta (5. izd.). Zagreb

Svezn. — Sveznanje, opšti enciklopedijski leksikon. Pod uredništvom P. M. Pet- rovića. Zagreb 1937.

Šanjek dr. F., Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistički pokret u sred-

“njem vijeku. Izd. KS. Zagreb 1975.

23 IZVORI I LITERATURA

_ >

Šarik dr. 1, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta (u 3 sveska). Sarajevo

1941—1942.

Šem. — Opći šematizam Katoličke crkve u Jugoslaviji. Izradio dr. K. Draganović. Sarajevo 1939; II. izd. (izradilo Uredništvo, Izd. Bisk. Konf. Jugoslavije). Zagreb 1975.

Šišić dr. F., Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb 1925. Št. S Štiglić dr. M., Katoličko pastirsko bogoslovlje (2 sveska). Zagreb 1886. i 1887. Štrekelj K., DAW 50 — Zur slavischen Lehnwčrterkunde. DAW 50 (1904).

Šurmin Đ., Hrvatski spomenici. Sveska I. Monumenta historico-iuridica Slavorum meridionalium. Vol. VI. Zagreb 1998.

Talija U., Dali je glagoljica nekada bila u uporabi na teritoriju Dubrovačke Re- publike. FV 46 (1939), br. 1—3.

Tem. dok. — Novi Časoslov. Temeljni dokumenti. Izd. KS. Zagreb 1972. Tentor dr. M., Prilog Bernekerovu rječniku. JF V.

Terzić L., Pokripljenje umirući. In Venetia 1704.

Vasmer M. R., Greko slavjanskie etjudy. Izvčstija XI 2, XII 2.

Vimer R., Uvod u svete knjige Novoga zavjeta. Zagreb 1903.

Vjenč. — Rimski obrednik: Red vjenčanja. Izd. KS. Zagreb 1970. Vlašić o. P., Evanđelistar, to jest epistole i evanđelja. Dubrovnik 1921.

Volović J., Historijska i kritička introdukcija u svete knjige Staroga zavjeta. Zagreb 1903.

Vondr&4k W., Altkirchenslavische Grammatik (zw. Aufl.). Berlin 1912.

Vond : kr k W., Vergleichende slavlische Grammatik (zw. Aufl.). Gottingen 1924. i 1928.

pH F., Dictionarium quinque nobilissimarum Europae lingvarum. Venetiis 595.

Vuk S. Karadžić, Srpski rječnik istumačen njemačkijem i latinskijem rije- čima. Biograd 1898.

Vulg. — Vulgata: Biblia sacra iuxta Vulgatae exemplaria et correctoria Romana. Denuo edidit A. C. Fillion. Parisiis 1921.

Vykoukal 0. A, Otkud naziv »Missa«? Život s Crkvom VI (1940) 11, str. 273—278.

Zadarski 1. — Zadarski i Ranjinin lekcionar. Za štampu priredio M. Rešetar. Zagreb 1894.

HZagoda F., Sveto pismo Novoga zavjeta. Zagreb 1925.

Zelić G., Žitije. Sv. I (Beograd 1897).

ZN Ž O — Zbornik za narodni život i običaje. Izd. Jugosl. Akademija (Zagreb). Zoričić M., Uprava mnogo korisna ispovidnika. Mleci 1781.

Z Sl Ph — Zeitschrift fiir slavische Philologie. B. II (Berlin).

Žepić S., Latinsko-hrvatski rječnik. Zagreb 1881.

Ž. I — Živković A., Osnovno moralno bogoslovlje. I. svezak. Zagreb 1938.

Ž. II — Živković A., Katoličko moralno bogoslovlje. II. svezak: Kršćanske kreposti. Zagreb 1942.

Živ. — P. Cris6gono de Jesus Sacr., Životopis svetog Ivana od Križa. Prevele Sestre Karmela u Brezovici. Sarajevo 1974.

(Ovdje nisu navedena djela koja se u tekstu jedanput ili dvaput citiraju).

NEOBIČNIJE KRATICE

art. — artikul (član)

augm. — augmentativ

bibl. — biblijski

dem. — deminutiv.

gl. — glagol, glagolski

glag. — glagoljaški

hip. — hipokoristik

ib. — ibidem (na istome mjestu) im. — imenica

jd. — jednina

kan. — kanon

Kod. — kodeks

kol. — kolektivno

kt. — kršćanska terminologija lit. — liturgijski

m — muški rod

mn. — množina

Ostale kratice (nazive jezika, knjiga SP i dr.) sam će čitalac lako razumjeti.

NZ — Novi zavjet

nz. — novozavjetni

pr. — pridjev

pren. — preneseni smisao pril. — prilog

prof. — profani, svjetovni s — srednji rod

Sept. — Septuaginta simb. — simboličan

SP — Sveto pismo

sp. — svetopisamski

g. v. — sub voce (kod riječi) SZ — Stari zavjet

sz. — starozavjetni

t. — terminologija

Vulg. — Vulgata

ž. — ženski rod

Aba m isto što otac. Samo za Boga Oca. Riječ je aram. porijekla, a k nama je do- šla preko grč.-lat. abba (usp. Forcellini I 6; Preuschen 1; BL 11). Pojavljuje se na nekim mjestima u prijevodu SP NZ (Mk 14, 36; Rim 8, 15; Gal 4, 6) i kada se ta mjesta citiraju, uvijek uz riječ »Oče« (Pater). V. ava.

Abacija ž isto što opatija; prema at. abbatia (ARj). i

* Abacijalan pr. što pripada abaciji: aba- cijalna menza (Ostojić, B. I 59)...; lat. abbatialis.

Abadesa (ARj), * abadeša (Š), abatiša (ARj) ž isto što opatica; prema tal. abbadessa (lat. abbatissa).

* Abak m stol u prezbiteriju na kome kod svečane službe Božje stoji kalež, misal, gostarice...; od grč. &baks, lat. abacus (stol za igranje; umjetno izrađeni stolić na koji se stavljalo skupocjeno posuđe. SE Caerem, 203 s.). Danas sasvim obično

Abat m isto što opat; od grč. abb&s, a to od abba (v. aba), preko lat, abbas. Od 17. st. (ARj). V. apat.

* Abatisovati — vršiti službu opatice. Otud gl. im. abatisovanje (Ostojić, B. I 131). Prema lat. im. abbatissa (v. aba- desa).

* Abato m isto što opat (v. abat). U Dal- maciji (Š). de '

Abit m odijelo osoba crkvenog reda, mu- ških i ženskih; lat. habitus (v. habit), tal. abito (odijelo uopće, posebno redovničko

odijelo). V. Forcellini III 257; Petrčechi s. v. abito; Kod. kan. 596; Reg. Const. art. 102 i dr. — Dosta često od starine (ARj).

* Abjur4cija ž odricanje od krivovjerja pod zakletvom (Klaić; Šanjek 58, 91); crkv. lat. abiuratio (abiurare — prisegom zanijekati, zatajiti).

* Ablicija ž pranje prstiju poslije priče- sti; vino i voda ili samo voda u kojoj se to pranje obavilo; lat. ablutio — pranje (v. Diz. lit. 5). U naše vrijeme (Obr. 98; Kn. 260).

Ad m isto što pakao; od grč. riječi hadčs, koja je poganima značila: podzemni svijet gdje borave duše umrlih; a kršćanima: pakao ili limb (usp. Preuschen 22; Skok, ERj I 8). Grčka je riječ k nama došla preko stsl. ad* (v. Miklošić, LP 3; Vasmer XII 218; Meillet, Etudes 188; Matzenauer 95; Jagić 301). Susreće se dosta često u starijem jeziku (ARj). V. had, jad.

Adam m vlastito ime prvog čovjeka, pra- oca ljudskog roda (Post 4, 25 — 5, 5). Po- vezuje se s hebr. adamah (zemlja, njiva): A. je srodan sa zemljom, ona je njegov životni prostor (BL 13; RBT 11 ss.) U svezi: novi A. — Isus Krist koji je po- pravio ruševine Adamova grijeha (usp. 1 Kor 15, 45—49; Rim 5, 12—21; RBT 13 S.).

* Adhorticija ž isto što ekshortacija; lat. adhortatio (Klaić).

* AdjGtor (vikar adjutor) m pomoćnik župnika kojije postao nesposoban za služ- bu; lat. adiutor — pomoćnik (v. Kod. kan. 475). Kod novijih pisaca (Rog. 468). V. vikar.

AD LIBITUM

1

Ad libitum (lat) — po volji, slobodno (Klaić). Često o slobodnom izboru misnog obrasca, misne nakane, molitve i sl. (5).

Ad limina Apostolorum (lat) — na apo- stolske pragove. Govori se o posjetu što su ga biskupi dužni učiniti svake pete godine grobovima sv. apostola Petra i Pavla i papi (Kod. kan. 341. Usp. Klaić). V. pohod.

Administracija ž služba administratorova; lat. administratio — upravljanje (usp. Kod. kan. 313, 315, 1519, 1520). U naše doba (Rog. 251, 328).

* Administrađur m isto što administrator (Ostojić, B. I 105).

* Administrator m upravitelj (lat. admi- nistrator); posebno: osoba kojoj je povje- reno upravljanje biskupijom (apostolski administrator — administrator apostoli- cus), župom, crkvenim dobrima ili sl. (usp. Kod. kan. 312 ss; Lex. I 103). U naše doba (Rog. 251, 466; Sch.-P. 779; Cr., KP II 1, 144). V. administradur, upravitelj.

* Administratura (apostolska administra- tura) ž — biskupija ili dio biskupije ko- jom upravlja apostolski administrator; lat. administratura apostolica (Rog. 251; Cr. KP II 1, 144).

* Admonicija ž službeno opominjanje

podložnika sa strane crkvenih starješina; lat. admonitio — sjećanje, opominjanje. U naše vrijeme (Kn. 303).

* Admonitor m služba, čast u Družbi Isu- sovoj; lat. admonitor — koji podsjeća, opominje, potiče (Rog. 505).

Adni, adov, adovan, adski pr. što pripada adu (ARj).

* Adonaj m hebr. naziv za Boga; Gospo- din (BL 54).

* Adoricija Žž vanjski čin kojim se iska- zuje štovanje Bogu; lat. adoratio — kla- njanje (Diz. lit. 18. s; Minges, Comp. theol. dogm. sp. II 325; Noldin, De praec. 135). Posebno se tako zove: poklon, kla- njanje pred presv. Sakramentom, pred križem na Veliki petak (Kn. 154). V. kla- njanje.

Adorati — moliti se, klanjati se Bogu, olt. Sakramentu; od lat. gl. adorare koji u SP označuje štovanje, što se iskazivalo tako da bi čovjek pao na koljena i čelom tak- nuo zemlju (usp. Post 24, 26; Izl 20, 5;

ADVENTIST(A)

Mt 28, 9...; Cabrol I 1, 539 ss.; Du Cange I 66; RBT 420 ss., Forcellini I 106). U sta- rijih pisaca (ARj). V. adoravati, adorirati, kljanjati se.

* Adorator m tko obavlja adoraciju, kla- njalac; lat. adorator. U novije vrijeme (Vjesnik đak. bisk. XI 1, 12). V. klanjalac.

* Adoratorski pr. što pripada adonatori- aa» npr.: a. listić (libellus adorationis)...

Adoravati — isto što adorati. U starije doba (ARj). * Adorirati — isto što adorati; prema

njem. adorieren. Sasvim obično u naše doba (Gjanić 178).

Adrfato s zadužbina za koju se netko hra- ni u samostanu; iz. srgrč. aderf&ton, a to od adelf&ton (bratstvo, zadužbina), preko stsl. adr'fato. U spomenicima 14. i 15. st. (usp. Miklošić, DAW XV 73; Vasmer XII 218; Skok, ERj I 10; ARj).

Adrfator m tko priloži, uživa adrfato (ARj).

* Adlilterij m grijeh protiv ženidbene vjernosti (usp. Izl 20, 14; Pnz 5, 18; Mt 15, 19; 1 Kor 6, 9); grijeh idolatrije (usp. Jr 13, 26 s.; Ez 16, 36 ss.), jer se ugovor iz- među Boga i Izraela uzima kao sličan že- nidbenom ugovoru; lat. ađulterium — pre- ljub (v. Dict. de la Bible I 242 ss.; Cabrol I 1, 546 ss.; Forcellini I 115 s.). U naše doba (Klaić). V. brakolomstvo, ljubodjej- stvo, preljub, preljubodinstvo, živodijan- stvo.

Ad usum (lat) — na upotrebu (Klaić). Kaže se o redovnicima koji različite stva- ri imaju »ad usum«, a ne kao svoje (5).

Adven(a)t m vrijeme kad se vjernici pri- premaju za Božić, za dolazak Gospodnji (usp. paruzija); lat. adventus — dolazak. To vrijeme nije uvijek jednako trajalo. Od 9. ili 10. st. ono traje 4 sedmice, a počinje s nedjeljom koja je najbliža blag- danu sv. Andrije (30. studenoga). S tom nedjeljom počinje ujedno i crkv. godina (Du Cange I 74; Lex. I 110; Diz. lit. 55 ss.; ARj; Sch.-P. 243; Ž. II 56; Kn. 136). V. došašće, prišašće.

* Advčntist(a) m pristaša eshatološke kršć. sljedbe koja (od g. 1843—44) očekuje skori dolazak Kristov na zemlju i prema tome konac svijeta. Utemeljitelj je sljedbe W. Miller (1849). Naziv je postao prema lat.

ADVENTISTIČKI

AKTUALAN

adventus (v. advenat). Usp. Lex. (zw. Aufl.) I 161 ss.; Klaić.

* Adventistički pr. i pril. što je u vezi s adventistima (Klaić).

* Adventistkinja, adventistica ž prema m adventist (Klaić).

* Adventski pr. što se odnosi na advenat. (Sch.-P. 439; Kn. 138).

* Afinitad ž isto što tazbina; lat. affinitas. U starijem jeziku (Ako tkogod bude znati koju god zaprečicu od rodbine ili bližnosti od afinitadi, ili rodbine duhovne..., ima nama wopoviediti. Kašić 242). Usp. konsan-

gvinitad.

* Agapa (redovno u mn.: agape) ž — za- jednička gozba prvih kršćana, na kojoj se obavljala i Večera Gospodnja, tj. po- svećivanje i blagovanje Tijela Isusova (L Kor 11, 16—34). Priređivala se prinosi- ma imućnijih kršćana na obljetnicu mu- čenika i u drugim zgodama. Ostatak bi se dijelio siromasima, otsutnima, bolesnicima (usp. Cabrol I 783 ss.). Izraz dolazi od grč. agapa (ljubav, djelotvorna ljubav, 'brat- stvo, kršć. gozba), preko kršć. lat. agape, mn. agapes ili agapae (Forcellini I 165). Govori se i piše kad ustreba (Sch.-P. 387).

* Agnec m (stsl. agn'e) — isto što jaga- njac; posebno: četverokutni ili okrugli dio prosfore (kruha), koji je označen znakom križa, a određen je za pričest svećenika i njegovih poslužitelja (u Ist. crkvi). Tako se zove, jer simb. predstavlja Krista kao jaganjca Božjega, koji se ima žrtvovati za grijehe svijeta (Pavić 49; Kn. 90). Usp. prosfora.

Agnus Dei (lat) — Jaganjac Božji; dio službe: Božje i čest naziv za Krista (Klaić). V. Jaganjac.

* Agdnija ž posljednji časovi bolesnika koji se bori između života i smrti; od grč. agonia, lat. crkv. agonia (usp. Diz. mor. 35 s). U naše vnijeme obično (Š). Usp. angunija.

* Agraf m izreka koju predaja pripisuje Kristu, a ne nalazi se u kanonskim evan- Boina; grč. &grafon (&4grafos-nenapisan).

1.

* Akatolik m isto što nekatolik; grč. aka- oko: (v. katolik). U naše doba (Rog.

* Akciđen(a)t nebitno, promljenljivo svoj- stvo stvari (količina, veličina, boja.. .); lat.

accidens, mn. accidentia (part. prez. od accido — pripadam). Tim izrazom služe se bogoslovi, npr. kad tumače pretvorbu u misi, kod koje se bit — substantia — kru- ha i vina mijenja u tijelo i krv Isusovu, dok prilike — accidentia — kruha i vina ostaju (usp. Minges, Comp. theol. dogm. sp. II 169 ss.). U novije vrijeme (Prije pretvorbe akcidenti kruha i vina imali su svoj bitak u substanciji kruha i vina kao u svojem subjektu. Buj. I 368). V. prilika, supstancija.

* Akcija ž (obično s atributom »katolič- ka«) — sudjelovanje svjetovnjaka u misiji koja je vlastita Crkvi... u hijerarhijskom apostolatu Crkve (Rog. 590. V. i Cr., Pr. 150); lat. actio — rad, činjenje, djelo- vanje. U naše doba (Š).

* Aklamacija ž isto što poklik (Kn. 58); lat. acclamatio — usklik odobravanja, ne- odobravanja.

Akdlit m klerik nižega reda kojemu je glavna služba u crkvi držati, nositi svi- jeće; od grč. akćlouthos (onaj koji slije- di, prati), preko lat. acolythus. Red je na Istoku nepoznat. Dobio je grčki naziv jer je nastao u Rimu, kada je ondje grčki bio domaći jezik kršćana (Kn. 289 s.). Od 15. st. (ARj). Poslije Ap. pisma Pavla VI. »Ministeria gquaedam« od 15. kolovoza 1972. taj se niži red zove »služba«. V. pra- tilac, svijećnik, svjećar, svjećinosnik, svje- ćonos, svjećonoša, svjećoredac, svjetlono- ša.

Akolitat (ARj; Kn. 289; Sch.-P. 27) m, akolitatstvo (Dobretić 281) s — red, služba koju ima akolit; lat. acolythatus. V. svje- ćonostvo, svjećoreče.

Akrimandrit(a) m isto što arhimandrit(a) (ARj).

* Akt m voljni, moralni čin, djelo; lat. actus — čin, djelo (usp. Noldin, De princ. 43 ss.; Diz. mor 127 ss.). U novijih pisaca (Ž. I 347). V. at, čin, djelo.

* Aktualan pr. djelatan, djelotvoran, stva- ran; lat. actualis. Često kao atribut uz različite imenice: aktualna nakana — koju netko ima dok obavlja čin (Št. II 34; Sch.- -P. 492 s.); aktualna milost — Božji utje- caj koji čovjeka potiče na dobro djelova- mje i čini ga sposobnim za to djelovanje (usp. Minges, Comp. theol. dogm. sp. II 7 ss); aktualni župnik — koji stvarno vrši službu moralne osobe koja je habi- tualni župnik (Rog. 331 s. V. vikar).

ALBA

ALTARIJSKI

*. Alba ž duga, bijela, lanena haljina (od Jat. albus — bijel; alba sc. vestis — bije- la haljina) što je kod službe Božje oblače svećenik, đakon i podđakon.. Kao liturgij- sko odijelo spominje se već u 4. st, a u lit. upotrebu ušla je iz svjetovne mnoš- nje (Du Cange I 120 ss.; Lex. I 116.; Diz. lit. 16). U starijem i novijem jeziku (ARj; Kn. 94 s.; Sch.-P. 308). V. kamiž, kamša, kansa, kanša, košulja, stihar, stomanja.

sd Albigenski pr. koji je u vezi s albigen- zima: a. krivovjerci (Šanjek 83).

* Albigezi (Šanjek 199), * albigenzi (Ša- njek 82; Klaić), * albižanci (Klaić) m mn. — pripadnici krivovjerja koje se u 12. i 13. st. širilo u Francuskoj. Nisu priznavali Crkvu ni papu. Bili sa u vezi s našim bosanskim »krstjanima«. Ime im je nasta- lo prema franc. gradu Albi (franc. Albi- g01s).

Aldomaš, aldumaš m blagoslov i napitak za svjedočanstvo da je završen pravni po- sao među strankama; madž. aldomas — — žriva, svečana gozba pri žrtvi (Belo- stenec; Jambrešić; Mažuranić I 2 s.; Skok, ERj I 26; ARj).

Aldomašnik. m svjedok kod aldomaša (ARj; Mažuranić I 3 s.).

Aldov m žrtva; madž. 4ld6 (Belestenec, Jambrešić; Brez. 56; Miklošić, DAW XV 74; Skok, ERj I 26).

Aldovan (ARj), alđduvan (Belostenec) pr. —— što se prikazuje kao aldov.

Aldovati (Belostenec), alduvati (Brez. 12, 55, 66) — žrtvovati.

Aldovavac, aldovnik m tko žrtvuje, sve- ćenik (ARj; Brez. 56). X

Alellja m 1. liturgijski poklik koji znači: Hvalite, slavite Gospodina; 2. pjevanje to- ga poklika prije Evanđelja (Ms BDM 9, 16, 22. V. alilar); 3. blagoslovljena masli- nova grančica (u Cresu. M. Tentor 203). Kršćani su taj izraz preuzeli iz židovske službe Božje, te imamo u grč. allčlonia, lat. alleluia (usp. Preuschen 57; Cabrol I 1226 ss.; BL 18). Mi smo izraz primili pod lat. utjecajem. V. aliluj.

i Alelujski pr. za ono što je u vezi s ale- luja (v.): a. hvalospjev (Tem. dok. 54).

Alfa i Omega — prvo i posljednje slovo grč. alfabeta. O Kristu koji je početak i svrha svega stvorenoga: Ja sam Alfa i Omega, Prvi i posljednji, Početak i Svrše- tak. DF: Otk 22, 13. :

* Alilar u Ist. crkvi »pojanje aliluja po- slije pročitanog apostola« (18. st.); od grč. alilčloui&rion (Skok, ERj I 27).

Aliluj m isto što aleluja. U nar. pjesmi (ARj). '

Almoštvo s isto što almuštvo. Od 16. st. (ARj).

* Almozina ž isto što almuštvo; prema srlat. alimosina. U jednoj ispravi 14. st. (Milčetić, Star. 35, str. 428).

Almožno s isto što almuštvo: U starije vrijeme (ARj). 5

Almusnik m isto što almužnik (ARj).

Almustvo s isto što almuštvo. Od 16. st. (ARj).

Almuštvo s isto što milostinja osobito pod 3; prema izrazima grč. elečmosynč, lat. eleemosyna, koji često dolaze u SP (Mt 6, 2; 6, 4; Lk 11, 41; Dj 9, 36. Usp. Preusc- hen 367). Berneker (27) i Klich (104) drže da je lat.-grč. izraz došao k nama preko srlat. alimosina i svnjem, almuosan. Skok (ERj I 489) misli da riječ nije posuđenica iz njemačkoga. Od 15. st. dosta često, oso- bito kod dalmatinskih i bosanskih pisaca (ARj). V. almoštvo, almozina, almožno, al- mustvo, almužno, amuštvo, elemozina, le mojsina, lemozina, limozina, nemozina.

Almužan pr. što pripada almuštvu (ARj).

Almužnica ž žena koja daje almužno (ARj).

Almužnik m tko daje milostinju ili od nje živi (ARj); prema lat. eleemosynarius (usp. almuštvo). V. almusnik.

Almužno s isto što almuštvo (Mažunarić I 5).

* Alokicija ž svečan govor što ga u oso- bitim prigodama drži papa ili biskup; lat. allocutio — nagovor, osobito nagovor ko- jim se tko tješi, sokoli (Forcellini I 208). U novije doba (Herman 178; Buj. II 343 s.; Kn. 294). ;

Altar m isto što oltar. U nekih starijih pisaca (ARj) i na Rabu (Kušar 21).

Altarija ž imovina, zaklada, od koje se ima po nakani zakladatelja govoriti jedna ili više misa (usp. Du Cange I 131 ss.). V. altaristika, fundacija.

Altarijski pr. što se odnosi na nltariju, što pripada altariji (Lanović 106'

ALTARIST(A)

ANATEMNIK

= RoRee maeng.

*Altarist(a) m tko udovoljava obvezama altarije (Oberški); lat. altarista (LL I 31).

* Altaristika ž isto što altarija (Št. II 57).

*Alumni m mn. kandidati koji se odgaja- ju u sjemeništu za svećenički stalež; lat. alumni (alumnus — gojenac, pitomac. V. Kod. kan. 1355, 1361, 1367, 1370...). U no- vijih pisaca (Bel. I 60 s.). V. pitomac, se- minarac.

“Ambon m u crkvi mjesto s kojega se čita ili propovijeda (Sch.-P. 392; Kn. 87); iz grč. ambon, preko lat. oblika ambo, koji dolazi kod crkv. pisaca kasnijih vre- mena (Focellini I 231; Cabrol I 1330 ss.). V. amvon, propovijedaonica, pulpit.

Amen m lit. poklik koji znači: Tako je, zaista, uistinu. Hebr. je izraz uzet nepro- mijenjen u grč. (amćn) i lat. (amen). Do- lazi često u SP NZ na kraju zajedničke službe Božje (usp. 1 Kor 14, 16; Otk 5, 14); na kraju doksologije (Rim 9, 5); u sveča- noj Isusovoj izjavi (Mt 5, 18; Mk 3, 28; Iv 1, 52). Usp. Cabrol I 1554 ss.; Preusc- hen 67—68; BL 19; RBT 15 ss. Naš je oblik nastao pod lat. utjecajem. Sasvim je običan, posebno na kraju molitava, u sta- rini kao i danas. V. amin.

Amik(a)t m lit. odijelo koje se prije obla- čenja albe postavlja na glavu, a onda udesi oko vrata; lat. amictus (Du Cange I 186; Forcellini I 237; Lex. I 363; Diz. lit. 22 ss). U starijem jeziku dosta često (ARj), a danas sasvim obično. (Kn. 94; Sch.-P. 308 i dr). V. amit, amitak, na- glavnica, naglavnik, naplećak.

Amin m isto što amen. U Ist. crkvi, pod neposrednim grč. utjecajem, prema stsl. amin' (Jagić 302, 516; Vasmer XII 220).

Amit m isto što amikat; tal. amitto (Ka- šić 272). Govori se i danas u Blatu na Korčuli (Š).

Amitak m isto što amikat (Kašić 141).

* Ampula ž mala posudica u kojoj stoji Voda i vino za misu, sv. ulje; lat. ampulla -— VrČ, vrčić, uljarica... (usp. Diz. lit. 24). U naše doba.

Ampulica ž isto što ampula (ARj).

* Amuštvo s isto što almuštvo (Mažuranić IV 597 s. v. limozina).

* Amvon m isto što ambon. U Ist. crkvi (Kov. 25), neposredno iz grč. &mbon.

* Anabaptist(a) m pristalica anabaptizma. Klaić.

* Anabaptistički pr. koji pripada anabap- tistima. Klaić.

* Anabaptistkinja Žž prema m anabaptist. Klaić.

* Anabaptizam m kršć. sljedba 16. st., koja tvrđi da krštenje djece ne vrijedi; a krštenu djecu, kad odrastu, treba po- novo krstiti (grč. anabaptiz&č — ponovo krstim). Nouveau Petit Larousse (161e €d.) 40; Klaić.

Anaćema ž isto što anatema. U crnogor- skom govoru (ARj), prema pisanju riječi s jatom: anatčma.

Anafora ž u Ist. crkvi: posvećen hljeb koji se narođu dijeli poslije liturgije; iz grč. riječi anafor4, koja je na Istoku zna- čila glavni dio službe Božje (na Zapadu odgovara: canon, actio...). Od 18. st. (usp. Preuschen 95; Cabrol I 1898 ss; Skok, ERj I 39; ARj; Kn. 211). V. nafora, napo- ra, navora.

* Anafornica ž plitica na kojoj se prika- zuje. anafora (Mirković 16 i 68).

* Anakoret(a), * anahoret(a) m isto što pustinjak; od grč. anachorčtćs, lat. ana- choreta. U maše doba. V. nakora, nako- reta.

* Anakoretski, anahoretski pr. što pripa- da anakoretama, anahoretama.

* Anamneza ž dio službe Božje poslije posvećenja, u kojem se sjećamo muke, uskrsnuća i uzašašća Isusova. (Kn. 214; Ms 20); od grč. an&mnčsis, lat. anamnesis — sjećanje, uspomena. Forcellini I 261; Lex. (zw. Aufl.) I 486.

Anatema ž prokletstvo, čeljade na kome je prokletstvo, zlo biće uopće; đavao (usp. RBT 18); od. grč. izraza an&thema, koji dolazi više puta u SP i na hrv. se redovno prevodi sa »proklet« (npr. Stv. 1 Kor 12, 3). Stsl. ima: anathema, anafema (Miklo- šić, DAW XV 74; Vasmer XII 220; Bartoli 41). Katkada prevodi: proklet'; razlučen', otlučen' byti (Jagić 302). U pravoslavnih od 18. st. (ARj). V. anaćema, odlučiti, pro- kletac, prokletstvo.

Anatemati — proklinjati (ARj), prema 1at. anathematizare.

Anatemnik, anatemnjak m tko je vrijedan anateme (ARj).

ANCČIKRST

o

Anćikrst m isto što antikrist (ARj). Andio m isto što anđeo. Od 18. st. (ARj).

Anđćlak, anđčičić, anđelić m mali anđeo; dobro dijete, čeljade (ARj).

Anđeo m naziv za nebeske duhove; od grč. riječi &ngelos, koja dolazi vrlo često u SP i znači: poslanik, glasnik... Upo- trebljava se za ljude (Lk 9, 52), za prete- ču Mesije (Mt 11, 10; Lk 7, 27), a najčešće za nebeske duhove (Mt 1, 20; Lk 1, 11). U svezi: Anđeo Jahvin (Post 16, 7; 22, 11; Izl 3, 2; Suci 2, 1) — isto što sam Jahve, očitovan na ovome svijetu u vidljivom obliku (Post 16, 13; Izl 3, 2). RBT 20.

S vremenom je riječ izgubila sva znače- nja, a zadržala samo naziv nebeskih du- hova. S takvim značenjem primio ju je lat. kršć. jezik: angelus. K nama je došla preko stsl. jezika. To je jedna od najsta- rijih grč. riječi koja je ušla u stsl. jezik. Jagić misli da su je Sv. Braća našla u solunskom dijalektu, na koji su stali pre- voditi sv. knjige (275 s.) U stsl. ima obli- ke: an'gel', angel', anđel' (Miklošić DAW XXIV 4; Jagić 302; Vasmer XII 221; Bar- toli 40; Berneker 29; Skok ERj I 42; BL 22).

Grč. riječ pojavljuje se u našem jeziku već u 13. st. U starije vrijeme pisala se različito: angel, angeo, anđel, anđeo (ARj). Prema SP razlikuju se anđeoski korovi: arkanđeli (1 Sol 4, 16; JA 9), kerubi (Heb 9, 5), prijestolja, gospodstva, poglavarstva, vlasti (Kol 1, 16), sile (Ef 1, 21). Usp. RBT 21. V. andio, anjel, kor, krepost, red, vir- tutes, vrhovništvo.

Anđeoski, angelski, andioski, anjelski pr.

što pripada anđelima (ARj).

Anđeostvo s kor anđela (lat. chorus ange- lorum). ARj.

boa Angelofanija Žž ukazivanje anđela lju- dima (Bakšić 64); grč. &ngelos i faino — — pojavljujem, prikazujem.

* Angelologija ž nauk o anđelima; grč. &ngelos i l6ćgos — govor, nauk. V. Lex. (zw. Aufl.) I 533 ss.; RBT 20; Klaić.

* Angelus (lat) m anđeo; zvonjenje i poz- drav (molitva) Majci Božjoj jutrom, na podne i uvečer. Običaj je potvrđen od 14. st. Lex. (zw. Aufl) I 542 s.; Klaić. V. Avemarija.

* Angunija ž isto što agonija; prvo zvo- njenje za umrlim. U Baški na Krku (Na- rodni običaji na Krku. Danica 1951, str. 76).

ANTIFONA

* Anivčrsar m isto što godišnjica pod 1; posebna misa što se služi za pokojnika na godišnjicu smrti ili ukopa; lat. anniversa- rium (anniversarius — godišnji) — missa in die anniversaria (Du Cange I 197; Lex. I 460 s.; Sch.-P. 422 s.). U naše doba. V. aniversarij, veršarije.

* Aniversarij m isto što aniversar (Sch.-P. 423).

Anjel m isto što anđeo. U čakavaca od 16. st. (ARj).

* Ankonija, *ankunija ž okvir ili kutija za svetu sliku; sveta slika; od grč. eikćn, preko srlat. ancona, anconia, anchona, anchonia (Mažuranić I 5; LL I 39). V. ikona.

* Antemurale (v. predziđe).

* Antependij m dio oltarnika koji zastire prednji dio oltara; lat. antipendium (Lex. I 475; Diz. lit. 32 .; Št. I 403). U novije vrijeme (Kn. 81). V. antipendij, incef, pa- lij, predoltarje, predoltarnica, predoltar- nik.

* Anticip&cija ž moljenje jednog dijela ča-

soslova dan prije nego li je propisano; lat. anticipatio — preotimanje (Lex. I 507). U naše doba (Kn. 263).

* Anticipirati — izmoliti jedan dio časo- slova dan prije (v. anticipacija); lat. anti- cipare — preotimati, unaprijed nešto obavljati. U naše vrijeme (Rog. 182; Kn. 154; Ž. I 237).

* Antifan m, * antifana ž isto što antifo- na (Fancev 101).

* Antifon m isto što antifona (Mažuranić X. 1528; Kov. 15).

* Antifona ž kratka molitva što se moli vrlo često u bogoslužju, posebno pri- je psalma (Kašić 57; Kn. 42; Tem. dok. 69 i dr). U svezi: antifone O — antifone koje se mole pred Veliča od 17. do 23. pro- sinca, a počinju sa O: O Mudrosti (Čs 821), O Adonaju (Čs 825. Usp. Radić, Bog. 439 g). Iz grč. antifćne, lat. antiphona, što molitve na kraju moljenja časova (Čs. 17* s). Iz grč. antif6ne, lat antiphona, što znači: izmjenično pjevanje dvaju korova, izmjenično pjevanje psalama; kratka mo- litva prije psalma (usp. Cabrol I 24862; Forcellini I 306). V. antifan, antifon, ko- leda, načelka, otpjev, otpijevanje, pret- pjesan, pretpjev, pretpjevak, priglasje, sprednica, začinka.

ANTIFONAL

31

APOLOGETIKA

* Antifonal m isto što antifonarij (Tem. dok. 83); lat. antiphonale.

* Antifonalan pr. što pripada antifoni, što je na način antifone (v. antifonarij); pre- ma lat. antiphonalis.

* Antifonar m isto što antifonarij (Fućak 53).

* Antifonarij m knjiga u kojoj su dijelovi časoslova, što su se pjevali antifonalno. Najstariji je antifonarij iz 8. st. (Kn. 41; Sch.-P. 467). Lat. antiphonarium (LL I 47). V. antifonal, antifonar, pretpjesnik.

Antihrist (v. antikrist).

Antikrist m lažni prorok, posebno onaj koji će kao protivnik Krista, Mesije, doći na kraju svijeta (1 Iv 2, 18; 4, 3; 2 Iv 7. — BL 22; RBT 23 ss.); zao čovjek, nevjer- nik; prema grč. antichristos, lat. antichris- tus (zapravo: protu-Krist). Imamo dvojake oblike, prema tome, da li se govori Krst, Krist ili Hrist (v. Krist): antikrst, antikrist (pod lat. utjecajem; od 16. st. ARj); anti- hrist (pod grč. utjecajem, kod pravoslav- nih. Rajić 120). V. anćikrst, lažikrst, pre- disukrst, protukrist.

Antikrst (v. antikrist).

* Antikršćanski, antihrišćanski (ARj) pr. i pril. što nije kršćanski, protivno onome što je kršćanski; prema lat. antichristia- nus.

* Antimens, * antimins m u Ist. crkvi: četverouglasto svileno ili laneno platno, na kome je naslikano polaganje Tijela Kri- stova u grob. Nalazi se uvijek na sv. pri- jestolju. Posvećuje ga episkop ušivajući u nj sv. moći (Kov. 23; Kn. 88). Od grč. an- timension, lat. antimensium (Enc. I 563 s.).

Antipapa m tko nije pravi papa (ARj); od grč. anti (mjesto, prema, protu) i papa. V. Protupapa.

* Antipendij m isto što antependij (Sch.- -P. 326).

# Anuncijicija ž isto što Blagovijest; lat. annuntiatio — navještenje (Diz. lit. 31 s.). V. Luncijata, Nuncijata.

Apat m isto što abat (ARj).

* Aplicirati — isto što namijeniti; lat. ap- Plicare (prisloniti, pristajati, primijeniti), njem. applizieren. U naše doba (Sch.-P. 361 i passim) V. aplikati.

* Aplikacija ž isto što nakana; lat. appli- catio — pristajanje, namjena... (Sch.-P. 359).

* Aplikati — isto što aplicirati; lat. appli- care. Kod starijih pisaca (Koje more pro- štenje i za mrtve aplikati, odlučiti i pri- poručiti. Babić 16).

* Antropomorfizam m slikovit govor ko- jim se ljudski oblici (lice: Izl 33, 23; usta: Pnz 8, 3; oči: 1 Sam 15, 19); i ponašanje (kajanje: Post 6, 6; srdžba: Izl. 15,7; ra- dost: Pnz 28, 63) pripisuju Bogu (BI 23); grč. &nthropos — čovjek, morf€ — oblik.

Apokalipsa ž isto što Otkrivenje; od grč. Apoka&lypsis, preko lat. Apocalypsis (usp. Preuschen 140 s.; BL 224). U starini 16. — 18. st. (ARj) i u naše doba (Stv., Uvodi 233); Svezn. s. v.).

* Apokaliptički, apokaliptičan pr. što se odnosi na sadržaj apokalipse, npr. apoka- liptička književnost... (BL 23; DF 547; RBT 671); prema grč. gl. apokalipto — ob- javljujem, očitujem.

* Apokaliptika ž nauk, govor, raspravlja- nje o apokaliptičkim pitanjima. U naše doba (RBT 141).

Apdkrif m knjiga koja sebi krivo prisvaja božansko porijeklo ili joj ga krivo dru- gi pripisuju; iz grč. ap6kryfos — sakriven. Prvotno su tako nazvane knjige koje go- vore o Mesiji, a pojavljivale su se nepo- sredno prije rođenja Mesije. Pisali su ih navodno patrijarhe ili proroci, a volja je Božja bila da dotada budu sakrivene (Comely 71 s.). Taj su naziv dobile i neke knjige koje su se pojavile poslije rođe- nja Isusova i govore o događajima o ko- jima govori SP, a Crkva ih ne priznaje kao nadahnute od Boga. Grč. naziv došao je k nama preko lat. apocryphus (mn. apocrypha — onum. Forcellini I 324). U starije je vrijeme pridjev (ARj), a danas je im. m roda (Svezn.).

* Apokrifan (IB; Kn. 61), * apokrifski pr. što se odnosi na apokrife.

* Apokrisijar m (Svezn.), * apokrisijarij m (Kn. 217) — isto što poklisar.

* Apologet(a) m čovjek koji brani kršć. vjeru (Suk 18); crkv. apologeta (grč. apo- logćomai — braniti se).

* Apologčtika ž nauk koji dokazuje istinu i božansko podrijetlo vjere kršćanske i Crkve katoličke (Suk 16); prema lat. apo- logeticus (apologeticum opusculum), grč. apologetikć6s.

APOLOGETSKI

APROPRIJACIJA

i

* Apologetski pr. što se odnosi, što pripa- da apologetima. Danas obično.

* Apologija ž usmena ili napisana obrana kršć.. vjere; od grč. apologia, lat. apologia — obrana, pravdanje; obrana optužena čovjeka, vjere (Senec s. V.; Forcellini I 325). Danas vrlo obično.

Apostasija ž isto što otpad; grč. aposta- sia, lat. apostasia (Apostasija zlamenuje odlučenje i odalačenje od Boga. Dalla Co- sta II 121. Usp. ARj). V. apostatstvo, apo- stazija, odmet.

Apdstat(a) m isto što odmetnik; grč. apo- st&tas, lat. apostata. Obično u starini (Dal- la Costa II 121; Mažuranić I 6) i danas (Sch.-P. 548).

* Apostatirati — isto što otpasti; lat. apo- statare (LL I 50). U naše doba.

Apostatstvo s isto što apostazija (apostat- stvo, to jest odmetništvo od sve vire. Dalla Costa II 119).

* Apostazija ž isto što apostasija. Danas obično (Sch.-P. 548; Cr., KP I 14]).

Apostol m naziv za dvanaestoricu odabra- nih Isusovih učenika (od početka kršćan- stva do danas). Isti naziv u SP ima i Pa- vao (Rim 11, 13), Silvan i Timotej (1 Sol 2, 7), Barnaba (1 Kor 9, 6). Kasnije se tako zove svaki vjerovjesnik, propovijednik. To je napokon naziv za knjige NZ, osim Evanđelja, i ono što se iz njih čita u crkvi, posebno u Ist. crkvi (Kn. 48; Kov. 29). Pre- ma grč. riječi apćstolos, koja u SP NZ ima razna značenja: poslanik, glasnik uop- će (Iv 13, 16; 2 Kor 8, 23), poslanik Božji (Lk 11, 49; Otk 18, 20), vjesnik Evanđelja uopće (Rim 1, 1; Kor 1, 1), naziv za dva- naestoricu Isusovih učenika (Mt 12, 2; Lk 22, 14; Dj 1, 13). Usp. Preuschen 152 s.; RBT 27 ss.; BL 24.

Dvanaestorica — koji su nazvani apćstoloi — izabrani su iz broja Kristovih učenika, koje grč. NZ naziva mathčtai. Dok se ovaj posljednji izraz u svim jezicima prevodi, prvi redovno ostaje nepreveden. Tako se u kršć. lat. jeziku druga riječ prevodi: discipulus; prva ostaje neprevedena: apo- stolus (usp. Raumer 356 s.). Jednako je u hrv. jeziku: jedan naziv prevođimo (uče- nik), drugi ostavljamo nepreveden. Grčka je riječ došla k nama preko stsl. apostol? i primila različite oblike. Najstariji je i danas najobičniji oblik apostol (od 13. st.), ina (od 16. st.). V. apostul, apoštol, apu- stol.

Apostolat m služba apostola; prema lat. apostolatus. Od 16. st. (ARj). Sasvim obič- no i danas (RBT 28; Dok. 273...). V. apo- stolstvo, apoštolat, apustolstvo.

Apostolica ž žena koja vrši djela aposto- Jata. U starom jeziku (ARj).

Apostoličanski, apostolički, apoštolski, apo- štolički, apustolski pr. isto što apostolski. U starijem jeziku (ARj).

i. Apostolik pr. isto što apostolski; prema lat. apostolicus. U starijem jeziku (ARij).

2, Apostolik m isto što papa; lat. apostoli- cus (LL I 50; Čs 2466).

Apostolski, apostoski pr. što pripada apo- stolima. Od 12. st. (ARij). Obično i danas (Dok. 313...). V. apostoličanski, 1. aposto- lik.

Apostolstvo s isto što apostolat. Od 15. st. Obično i danas. Izraz imaju prevoditelji SP (Skarić, Vuk, Zagoda, Stv., DF) npr. u Rim 1, 5. Usp. RBT 29. :

Apostul, apoštul m isto što apostol; od srlat. apostulus: U starijem jeziku (ARj).

Apoštol, apošto m isto što apostol; prema vulgarnom čitanju lat. oblika: apoštoluš. Kod bosanskih pisaca (ARj).

Apoštolat m, apoštolstvo s isto što aposto- lat. Kod bosanskih pisaca (ARj).

* Aprob&cija ž autentično objašnjenje spo- sobnosti svećenika, da može dijeliti sakra- menat pokore, što ga daje ordinarij na- kon ispita (Sch.-P. 539. V. jurisdikcija); lat. approbatio — odobrenje, potvrđivanje.

* Aprobati — odobriti, ovlastiti svećenika za ispovijedanje; lat. approbare — odobri- ti, dokazati, potvrditi, Kod starijih pisaca (Toli se dogodi pogibia smrtna, i ne bude ispovidnika aprobana određena, sfaki mis- nik može od svačijih censura, zavezaja i griha odrišiti tada. Kašić 50). V. aprobi- rati.

* Aprobirati — isto što aprobati; lat. ap- probare, njem. approbieren. U naše doba (Sch-P. 450).

Frari

žanskim osobama (npr. stvaranje Bogu Ocu, posvećenje ljudi Duhu Svetomu.. .); lat. appropriatio — prisvajanje. Kod no- vijih pisaca (Bakšić 370, 372). V. pripisi- vanje.

APSIDA

>

* Apsiđa ž nutarnji, stražnji dio svetih zgrada koji je ponajviše odozgo sagrađen u obliku luka; grč. apsis (spajanje, veza- nje, obruč), crkv. lat. absida ili apsida (usp. Forcellini I 283 s.; Cabrol I 183 ss.). U naše doba obično (Kn. 82; Mirković 36).

* Apsidalan pr. što je u obliku apside, što ima apsidu (BI 32).

* Apsoliicija ž oprost, opraštanje, odreše- nje (lat. absolutio); posebno: oproštenje grijeha u ispovijedi (Kod. kan. 872 ss.); praštanje kazna za grijehe (kan. 2248); od- rešenje s potpunim oprostom (absolutio generalis); odrešenje mrtvima (absolutio ad tumulum); kratka molitvica koja se prije obnove časoslova molila između psalama i lekcija (Du Cange I 27 s.; Forcellini I 26; Lex. I 46, IV 371 s.; Diz. lit. 46 ss.; Minges, Comp. theol. dogm. sp. I 229 ss.; Noldin, De sacr. 240 ss.). U naše vrijeme (Sch.-P. 393, 458, 648; Kn. 158, 329), V. odrešenje.

* Apstinćncija ž propis (lex abstinentiae) koji u određene dane zabranjuje jesti me- so i juhu od mesa (Kod. kan. 1250 ss.; Diz. mor. 118; Noldin, De praec. 625 ss.; Cr.; Pr. 239); lat. abstinentia — uzdržljivost, uzdržavanje od jela... U naše doba (u svećeničkim krugovima). Usp. nemrs, post, uzdržljivost, žežin.

Apustol — apusto, apuštol — apušto m isto što apostol. U starijem jeziku (ARj. Usp. Skok, ERj I 48).

Apustolstvo s isto što apostolat. U stari- jem jeziku (ARj).

Aranđeo (v. arhanđeo).

Arcibiskup m isto što arhibiskup. Od 17. st. Oblik je mnogo rašireniji, nego se dade zaključiti iz ARj. Pok. Milinovića svi su u Dalmaciji i Crnoj Gori zvali samo: arci- biskup. Tako je stariji svijet zvao i nad- biskupa zadarskoga (Saopć. 0. Petrov).

Arcipop m isto što arhipop (ARBj).

Bi oinepat m čast, služba arcipopa (Rog.

Arcižakan m prvi među žaknima (v. ža- kam), isto što arhiđakon. Od 18. st. (Parvo dostojanstvo, posli biskupova, jest od arci- žakna. Dalla Costa I 34).

Arčipret m isto što arhiprezbiter; tal. arci- prete (ARj).

* Areligiozan pr. onaj ili ono, što je bez

religije (v. religiozan). U novije doba (Ž. II 54).

ARHIĐAKON

Arhanđelski pr. što pripada arhanđelima (ARj)

Arhanđeo m naziv za 7 nastarijih anđela; prema grč. arch&ngelos, lat. archangelus (1 Sol 4, 16; BL 22), stsl. arhangel'. Prvi slog riječi nastao je prema grč. arhi-, lat. archi- (usp. arh€ — početak; &rh6 — biti prvi, sprijeda). Sasvim se veže uz riječ i označuje onoga koji je prvi, na čelu: an- đela, biskupa, jereja, đakona... U hrvat- skom dobiva različite oblike: arki-, arhi-, arci-, arći-, ari-, akri- (usp. Skok, ERj I 60). Riječ anđeo nalazi se u našem jeziku s početnim arh-: arhanđeo, od 13. st.; ark- (prema lat. archi-): arkanđeo, od 15. st. (usp. Radić, Ms 634 i dr.) i bez h: aranđeo, osobito u pravoslavnih.

Arhibiskup m najstariji među biskupima jedne crkvene pokrajine, biskup glavnoga grada. Ako ima svoje sufragane, zove se metropolita (v. metropolita); grč. archiepi- skopos, lat. archiepiscopus. Od 15. st. O pref. arhi- v. arhanđeo. Usp. arcibiskup, arhibiškup, arhipiskup, arhijepiskop, ari- biskup, arkibiskup, jarhibiskup, nadbiskup, prabiskup.

Arhibiskupat, arkibiskupat, arcibiskupat m služba, čast, područje vlasti arhibisku- pa (ARj).

Arhibiskupija, arkibiskupija, arcibiskupija, arkibiškupija ž područje vlasti arhibisku- pa (ARj). V. arhidiieceza, arhijepiskopija. nadbiskupija, prabiskupija.

Arhibiskupski, arkibiskupski, arcibiskup- ski... pr. što pripada arhibiskupima (ARj). V. arhijepiskopski, nadbiskupski.

Arhibiškup m isto što arhibiskup (ARj).

Arhidekan m prvi među dekanima (o pref. arhi- v. arhanđeo); lat. archidecanus (ARj). V. dekan.

* Arhidijeceza ž isto što arhibiskupija; prema grč. archidioikesis, lat. archidio- ececis (Enc. I 6, 94). O pref. arhi- v. ar- hanđeo.

* Arhidijecezanski pr. što se odnosi na arhidijecezu (Š).

Arhiđakon m prvi među đakonima (o pref. | arhi — v. arhanđeo). U starije vrijeme glavni pomoćnik, zamjenik biskupov; za- tim: dostojanstvenik u kaptolu, postavljen nad nekoliko dekanata. Ne zna se kad su svećenici počeli vršiti službu i nositi titul arhiđakona (usp. Du Cange I 302 ss.; Ca- brol I 2733 ss.; Ostojić, K. 46 ss., 95, 121,

ARHIĐAKONAT 34

ARIJANIZAM

>

177; Šem II. izd. 56, 309...). Prema grč. archidi&konos, lat. archidiaconus imamo: arhidijakon (u starije vrijeme), arhidjakon (u starije vrijeme, katkada i u naše doba. Bel. I 127), arhiđakon (danas obično. Kn. 51). V. arcižakan, arhižakan, arkidjak, arkiđakon, arkižakan, jašprišt, naddekan, nadđakon.

* Arhiđakonat m služba arhiđakona, pod- ručje kojim upravlja arhiđakon (Sem. II. izd. 94, 345...); prema lat. archidiacona- tus. V. jasprištija, naddekanat, nadđa- konstvo.

* Arhiđakonski pr. što pripada arhiđako- nima: arhiđakonska služba (Ostojić, K. 47)...

Arhiđakonstvo s služba arhiđakona (ARj).

Arhiječpiskop, arhijepiskup m isto što arhi- biskup; prema stsl. arhiepiskop' (Jagić 300). Od 13. st. (ARj).

Arhijepiskopija, arhijepiskupija ž isto što arhibiskupija; grč. archiepiskopia (usp. Vasmer XII 232).

Arhijepiskopski pr. isto što arhibiskupski (ARj).

Arhijepiskopstvo, arhijepiskupstvo s čast, služba arhijepiskopa (ARj).

Arhijčrarh m prvi među jerarsima, arhi- biskup; grč. archierarhćs, lat archierarhus. O pref. arhi- v. arhanđeo.

Arhijerej (u starini još: arhirej, arkirej) m — prvi među jerejima, biskup, iz grč. riječi archiereis, koja u SP dolazi kao naziv za židovskoga velikog svećenika (Mt 26, 57; Mk 14, 60; Iv 18, 19), za Krista (Heb 2, 17...). Tim se imenom od starine zovu predstojnici kršćanskih općina — bi- skupi (usp. Preuschen 171 s). K nama je riječ došla preko stsl. arhijerej (Vasmer XII 233; Jagić 303). U starini općenito (ARj), danas samo u Ist. crkvi (Kov. 21; Kn. 109). O pref. arhi- v. arhanđeo.

Arhijčrejski pr. što pripada arhijerejima: Sveti arhijerejski sabor. Cr., KP I 136.

Arhijerejstvo, arhirejstvo s služba, čast arhijereja (ARj).

Arhimandrija ž samostan kojemu je na čelu arhimandrit(a) (ARj).

Arhimandrit(a) m u Ist. crkvi: samostan- ski starješina; od grč. archimandritas (Arh6 — upravljam; m&ndra — staja, obor, spilja, samostan. Riječ »mandra« dolazi često kao opće ime i kao naziv mnogih

mjesta. Mažuranić IV 627), crkv. lat archi- mandrita (Cabrol I 2739 ss.; Forcellini I 365). O pref. arhi- v. arhanđeo. Obično u starini (ARj) i danas (Kov. 2). _

S obzirom na kolebanje između oblika na suglasnik i onih na -a: arhimandrit(a), je- rarh(a), jevanđelist(a), metropolit(a), mi- tropolit(a), patrijarh(a)... Đorđić tvrdi (NJ II 146—148) da duhu naroda odgovaraju oblici bez -a. V. akrimandrit, arimandrit, arkimandrit.

Arhimandritski pr. što pripada arhiman- dritima (ARj).

Arhimučenica ž prva, glavna, velika mu- čenica; prema grč. — lat. archimartyr (ARj). O pref arhi- v. arhanđeo. Usp. prvo- mučenica.

* Arhipastir m prvi među pastirima, bis- kup, arhijerej (o pref. arhi- v. arhanđeo). U novije doba. V. pastir.

* Arhipastirski pr. što pripada arhipasti- rima (Rog. 484).

Arhipiskup m isto što arhibiskup (u 13. st. ARj).

Arhipop m prvi, najstariji među popovi- ma (ARj); prema lat. archipresbyter (o pref. arhi- v. arhanđeo). Usp. arcipop, ar- kipop.

* Arhiprezbiter (arhipresbiter) m prvi me- đu prezbiterima; u starini prvi pomoćnik biskupov u pastoralnoj i lit. službi; uz ar- hiđakona stup u strukturi dijecezanskog klera; dostojanstvenik u kaptolu, postav- ljen nad nekoliko dekanata (Ostoiić, K. 19, 61 ss., 199 ss.; Šem. II. izd. 140, 244, 677..). O pref. arhi- v. arhanđeo. Usp. arčipret.

* Arhiprezbiterat m čast, služba, podru- čie vlasti arhiprezbitera (Rog. 252; Šem. II. izd. 677...); prema lat. archipresbyte- ratus. Usp. arhiđakonat.

Arhiprvad. arkivrvad m prvi među prva- dima. prezbiterima; od arhi (v. arhanđeo) i prvad. U glag. svomenicima 14. i 15. st. (Rački 5; Šurmin 174; ARj).

Arhižakan m prvi među žaknima (v. ža- kan), isto što arhiđakon. Od 14. st. (Jošće da arhižakan, arhiprvad i premancer bu- dite u čislo iz kanoniku. Mažuranić I 170).

Aribiskup m isto što arhibiskup (ARj).

* Arijanizam m, arijanstvo s isto što ari- jevstvo (Klaić; ARj).

ARIJEVAC

ASTERISK

————Đ—————————_ooo os

* Arijevac, arijan, arijanin, arijanovac m pristaša arijevstva (Klaić; ARj).

* Arijevka ž prema m arijevac (Klaić).

* Arijevski, arijanski pr. koji pripada ari- jevcima, arijevstvu (Klaić; ARj).

* Arijevstvo s krivovjere kojemu je začet- nik aleksandrijski svećenik Arije (ft 336). Uči da Bog Sin po biti nije jednak Ocu, već mu samo sličan. Sin je — po Arijevu nauku — najsavršeniji Božji stvor, preko kojega je sve stvoreno. Krivovjerje je osuđeno na općem saboru u Niceji g. 325. BI 28 s.; Jeraj 47; Lex. (zw. Aufl.) I 842 ss.; EC I 1883 ss.

Arimandrit m isto što arhimandrit (ARj).

Arka ž lađa koju je gradio Noa (v. kora- balj), kovčeg koji je izgradio Mojsije; lat. arca. Od 16. st. (ARj; Skok, ERj I 60). V. raka.

Arkanđelstvo s kor arkanđela (chorus ar- changelorum). ARj.

“

Arkanđeo m (v. arhanđeo). Arkibiskup m isto što arhibiskup (ARj).

Arkidekan m prvi među dekanima (Belo- stenec); lat. archidecanus.

Arkidjak m isto što arhiđakon; prema stsl. arhidijak' za grč. arhidi&konos (Vasmer XII 230). Od 17. st. (ARj).

Arkiđakon, akriđakon, arciđakon m isto što arhiđakon (ARj).

Arkimandrit(a) m isto što arhimandrit(a) (ARj); prema lat. archimandrita.

Arkipop m isto što arhipop (Belostenec).

Arkižakan m prvi među žaknima (v. ža- kan), isto što arhiđakon. Od 18. st. (Arki- žakni i drugi nadarnici. Dalla Costa I 225).

* Asočtika (Ž. I 13), * askčtika (Kn. 2), * aščtika (u Dalmaciji. Š) ž — nauk o kršć. savršenosti (v. askeza); prema crkv. lat. ascetica, sc. theologia (asketsko bogo- Slovlje), tal. ascetica.

* Asignacija ž prenošenje svetkovine kod stalnoga sukoba koji se opetuje svake go- dine; određivanje stalnoga dana svetko- vine; lat. assignatio — doznačivanje (Sch.- P. 265). Usp. konkurencija, okurencija.

Asisten(a)t m klerik viših redova koji sud- jeluje, pomaže u službi Božjoj kod oltara; član uprave u nekim redovima ili kongre-

gacijama; duhovnik kat. udruženja, III. reda i sl.; lat. assistens (part. prez. od as- sistere — stati uz, pomagati). Usp. Lex. I 730. U starijih i novijih pisaca (Kašić 152; Rog. 289, 504, 596; Šem. 448; Kn. 297). V. poslužnik.

* Asistćncija * asistenca ž svečana pod- vorba, služenje kod službe Božje; lat. assi- stentia, tal, assistenza (usp. Diz, lit. 45. V. asistenat). Dosta često u novije vrijeme (Rog. 471; Kn. 46 s., 84; Sch.-P. 349). V. podvorba.

* Asistentica, * asistentkinja ž služba kod redovnica; lat. assistens, s hrv. nastavkom Non U naše doba (Cr., KP II 2,

* Asistirati — pomagati, služiti, prisustvo- vati kod svečane službe Božje; lat. assiste- re (v. asistenat i asistencija), njem. assi- stieren. U novije vrijeme (Kn. 99; Rog. 230, 293; Sch.-P. 33...). V. dvoriti.

* Asket(a) m čovjek koji se posvetio askezi (Ben.; DDM); grč. askčtćs — uvježban, iz- vježban u vrlini.

* Asketizam m isto što askeza (Ben.).

* Asketski pr. što se odnosi na askete i askezu (Tem. dok. 11i dr.

* Askćza ž vježbanje u kršć. savršenosti (DDM); prema grč. &4skasis — vježba, vjež- banje. U naše vrijeme obično. V. asketi-

.zam,

Asperges me (lat) — isto što »poškropi me« (v. poškropiti).

* Aspčrsorij m isto što kropilo; lat. asper- sorium (aspergo — škropim. aspersio — škropljenje). Usp. Caerem. 284. U naše doba.

* Aspiranat m, * aspirantira ž vrijeme koje netko mora čekati da bude primljen u redovnički stalež; mjesto u kojemu se to vrijeme provodi. U naše doba (v. aspi- rant).

* Aspirant m pripravnik za redovnički stalež; lat. aspirans (part. prez. od aspira- re — težiti za nečim, približavati se). Usp. Reg. Const. art 19. U naše doba (Rog. 517).

* Aspirantica ž pripravnica za redovnički stalež (v. aspirant). Rog. 516.

* Asterisk m — 1. lit. predmet u bizan- tinskom, koptskom i sirskom obredu (Ca- brol I 3002 s.); 2. zvjezdica u liturgijskim

ASUMPCIJA 36

>

knjigama, osobito u antifonama i psalmima, kao upozorenje onima koji mole, čitaju, pjevaju (Kn. 43); prema grč. asteriskos, dem. od astćr — zvijezda. Izraz jek nama došao preko kršć. lat asteriscus (Forcellini I 443). V. zvjezdica.

*# Asumpcija Žž uznesenje Majke Božje u nebo; svetkovina kojom se slavi spomen na taj događaj (15. kolovoza) — jedna od najstarijih crkvenih svetkovina, spominje se u 5. st. (Cabrol I 2, 2995 ss.); lat. as- sumptio — primanje, preuzimanje, uzne- senje. U svećeničkim krugovima. V. uzne- senje.

* Ašenzija ž uzlazak Isusov u nebo četr- deseti dan poslije uskrsnuća (Lk 24, 50 ss.; Dj 1, 9 ss; RBT 1402 s.); svetkovina kojom se od starine slavi spomen na taj događaj; lat. ascensio — uzlaženje (Cabrol I 2, 2934 ss.; Forcellini I 413). Često u sve- ćeničkim krugovima. V. Ašenzion, Križi, Sensa, Sensana, Sensova, Senza, Spasov- dan, Uzašašće.

* Ašenzion m isto što Ašenzija (Od ascen- ziona ili zasastia Isusova. Glavinić 95).

At m isto što akt; lat. actus, tal. atto. Po- sebno: čin vjere, ufanja...; naziv jedne knjige SP NZ (Acta Apostolorum — Ati apostolski, danas »Djela apostolska«). U starijih pisaca (Kašić 114; Terzić 63).

* Ateistički pr. i pril. što se odnosi na ateiste (Klaić). .

* Ateistkinja ž prema m atej (Klaić). Ateizam m (u starini jednom: ateinstvo s) — poricanje opstojnosti Boga, bezbožnost; nlat. atheismus (FR 48; ARj; DDM).

* Atej, atčist (u starini jednom: ateišta) m — tko poriče opstojnost Boga, bezbo- žac; grč. &theos, nlat. atheus, atheista (FR 48; ARj; DDM).

* Atčnej m sveučilište ili fakultet koji je ovisan o crkvenoj vlasti (usp. Kod. kan. 256; Rog. 237); od grč. Athćnaion (hram Atenin, mjesto gdje su se sakupljali pjes- nici i govornici), tal. ateneo.

Atricija ž nesavršeno kajanje za grijehe koje ne proizlazi iz ljubavi prema Bogu, nego iz kojega drugog motiva koji je ipak u nekome odnosu prema Bogu (npr. strah od pakla...); lat. attritio (usp. Noldin, De sacr. 253 ss.; Diz. mor. 355). U naše vrije- me. V. atricion, bol, kontricija.

* Atricion m isto što atricija; tal. attrizio- ne. Kod starijih pisaca: Strah od muka

AZIL

paklenih more biti zadovoljan na misto atriciona = (»attritiona«) oliti nesvršenea skrušenja. Dobretić 147.

Audijčncija ž primanje kod pape; lat. au- dientia — pažnja, slušanje, slušateljstvo (audio — čujem, slušam). U naše vrijeme.

* Auditor m klerik kojemu je povjereno izviđanje i upućivanje parnice; sudac kod Rimske Rote; lat. auditor — slušalac (usp. Kod. kan. 1580 ss., 1598; Cr., Pr. 398, 300). Češće u novije doba. V. preslušnik.

Auditur m isto što auditor. U starijih pi- saca (ARj).

* Augrzilijaran pr. pomoćan (lat. auxilia- ris); redovno kao atribut uz »biskup«: aug- zilijarni biskup (coadiutor auxiliaris) — u crkv. pravu (kan. 350) pomoćnik koji je dan osobi biskupa, bez prava nasljedstva.

* Aurčola ž kruna, vijenac kojim su ure- šeni pravednici u nebu (usp. Minges, Comp. theol. dogm. sp. II 307); od crkv. lat. aureola (aureolus — zlatan, krasan, prekrasan). U naše doba.

* Autokčfalan pr. oznaka Crkve koja sama sobom upravlja, koja nije ovisna o drugoj crkvi; grč. autćs (sam) i kefale (glava). Pravoslavna crkva sastoji se od 12 autokefalnih crkava, od kojih je 7 pa- trijaršija (Cr., KP I 135).

* Autokefalija ž. obilježje autokefalne crkve (Rog. 222).

* Autokefalnost ž isto što autokefalija (FV 46, str. 27 i 109).

Ava m isto što aba, otac; prema ngrč. izgovoru riječi abba. U Ist. crkvi (ARj).

Avemarija ž početne riječi i naziv poz- nate molitve kojoj je prvi dio sastavljen od riječi Gabrijelovih (Lk 1, 28) i Elizabe- tinih (Lk 1, 42), a drugi je dio Crkva do- dala; lat. Ave, Maria — Zdravo, Marijo. Tako se zove i trokratno zvonjenje (izjut- ra, na podne i uvečer) koje zove na mo- litvu (LL I 87). V. Angelus, pozdrav, Zdra- vomarija.

Azil m mjesto utočišta, skloništa; pravo po kojem se krivac, koji se sklonio u crk- vu, iz nje ne smije izvući, ako ne sili nuž- da, bez pristanka ordinarija ili barem up- ravitelja crkve (usp. Kod. kan. 1179); od grč. &sylon, lat. asylum (mjesto utočišta, zaklona). U novije doba (Sch.-P. 558). V. utočište.

* Badeša ž isto što opatica (v. abadesa). Na Rabu (Kušar 21).

Badnjača isto što badnjak pod 1 i 2 (ARj: IB; RSA).

* Badnjačar m čovjek koji ide po drvo, koje će se ložiti na Badnju večer (RSA).

Badnjičica ž otanji, sporedni badnjak (panj, drvo). U Crnoj Gori i Srbiji (ARj; IB; RSA). V. badnjarica.

* Badnjački pr. koji se odnosi na badnjak (RSA).

Bidnjak m (od b'd'n' i nast. -jak?' V. bad- nji) — 1. panj, drvo, što se uoči Božića, uz poseban obred, unosi u kuću i naloži; 2. kolač što se peče na Badnji dan; 3. Bad- nji dan, Badnja večer (usp. Krek 580 s.; Briuckner 176; Kn. 139; Skok, ERj I 128; ARj; IB; DDM). V. badnjik.

* Badnjarica ž isto što badnjačica (RSA).

* Badnjedanski pr. što pripada Badnjem danu (RSA).

* Badnjevski pr. isto što badnji (RSA).

Badnji pr. (od kor. b'd. Usp. stsl. b'd'n', b'd&ti — bdjeti, buditi...) — koji pripada Badnjem danu, koji biva na Badnji dan. Redovno u svezi: B. dan, B. večer — ispo- četka dan, večer kada se bdije i moli uoči svakoga blagdana; zatim samo dan, večer uoči Božića (Miklošić, DAW XXIV 22 ss.; ARj; Skok, ERj I 128; IB; DDM; RSA). V. badnjevski, nadvečerje.

* Badnjik m isto što badnjak (RSA).

* Bakalaureat m usposobljenje da se mo- gu pohađati crkvene škole za više nauke (Cr.; Pr. 263); lat. baccalaureatus (bacca — Jagoda, zrno, biser; laurus — lovor, lovor- Vijenac). Usp. Dict. VI 2, 1688 s. u. ši 22 2 ke VE : sia“ * Balauštar m, * balauštra ž ograda koja jeli prostor oko velikog oltara od osta- log dijela crkve; tal. balaustra (Diz. lit. 61 s.). Govori se u Dalmaciji, npr. u Sinju (Š). V. ograda.

Baldakin, baldahin m sjenica, pokrov koji se nosi nad Svetootajstvom, relikvijama sv. Križa, nad biskupom i nekim drugim prelatima; ili stoji nad oltarom, nad tro- nom pape, kardinala, biskupa ...; lat. bal- dachinum (tal. baldacehino) — prvotno sku- pocjena svilena tkanina koja se dobivala iz Baldaka (Bagdad), a onda predmet koji se od te tkanine pravio (Du Cange I 443 S.; Lex I 926; Diz. lit. 62 s.; Matzenauer 103; Skok, ERj I 100; Sch.-P. 275; Kod. kan. 239, 325, 349), Od 17. st. (Kašić 68; Kn. 86; Rog. 270; Bel I 225). V. nebnica, nebo, ombrela.

* Baloticija ž jedan od 3 načina kanon- skog izbora koji se obavlja kuglicom (per ballotationem; usp. tal. ballotta — glasa- čka kuglica). Reg. Const. art. 358. Govori se u naše vrijeme.

Balvan, bdlvan m greda, kip; idol; vjero- jatno iz tatarskog balaban (velik), prema stsl. bal'van', madž. b&lv&ny (usp. Briick- ner 169; Miklošić; DAW XV 76; Matze- nauer 18; ARj; Skok, ERj I 103).

Balvanski, bolvanski pr. što pripada bal- vanima, bolvanima (ARj).

Balavanstvo, bolvanstvo s štovanje bal- vana kao boga (ARj).

Bandira, bandijera, bandera ž isto što za- stava; tal. bandiera. Od 16. st. (ARj).

* Baptist(a) m pristalica kršć. sljedbe ko- ja, uz ostalo, tvrdi da se sakramenat krš- tenja može podijeliti samo odraslima (usp. anabaptista). Sljedba se pojavila u Engle- skoj g. 1636., u Americi g. 1639., a kod nas krajem prošlog st. i danas ima oko 3000 članova. Nouveau Petit Larousse (161e €d.) 96; Priručni leksikon (Zagreb 1959) 90.

* Baptisterij m isto što krstionica (v. bati- sterij). Čuje se u naše doba.

Bariban m ime razbojnika kojega su Ži- dovi pretpostavili Isusu; grč. Barabbas (Mt 27, 16). Po tome onda: buka, udara- nje po podu, što je prije koncilske obnove

BARETA 38

>>>

časoslova bivalo u crkvi u Velikome tjed- nu poslije »oficija tmina«. (u Dalmaciji. Š.); drvena naprava kojom se u crkvi da- je znak mj. zvonom kroz tri posljednja dana Velikog tjedna (u Blatu na Korčuli. Š.). V. čegrtaljka.

Bareta ž isto što biret (Kašić, 141); tal. mlet. bareta — kapa (Boerio 64). U Blatu na Korčuli veli se: bareta kroče (tal. croce — križ) i bareta križarica (Š).

Barjak m isto što zastava; tur. bairak. Od 17. st. (ARj; Čs 1577).

Biština ž posjed, imanje, očevina (Skok, ERj I 120). U duhovnom smislu: o Izraelu kao baštini Jahvinoj (usp. Izl 34, 9; 1 Sam 10, 1; 26, 19; 2 Sam 20, 19; 21, 3); o obe- ćanoj zemlji — baštini Jahvinoj (usp. Izl 15, 17); o Jahvi — baštini Izraelovoj (Jr 10, 16; Ps 73, 26); o baštini što je Otac pripravio izabranicima od početka svijeta (Mt 25, 34), a to je milost (1 Pt 3, 7), spas (Heb 1, 14), kraljevstvo Božje (Mt 25, 34; 1 Kor 6, 9; Jak 2, 5), vječni život (Mt 19, 29; Tit 3, 7). Usp. RBT 39 ss.

Bištinica, baštenica ž u duhovnom smislu: kršćanka, kršćanska duša, koja prima u posjed nebeska dobra (ARj).

Baštinik, baštenik m tko prima, posjeduje baštinu (ARj; Skok, ERj I 120). U duhov- nome smislu: o Kristu kao baštiniku vječ- ne baštine (Mt 21, 38; Heb 1, 2); o vjer- nicima, koii su baštinici Božji, subaštinici Kristovi (Rim 8, 14—17). Usp. RBT 42. V. subaštinik.

Batesa ž isto što opatica; tal. abbatessa (ARj).

Batisterij m isto krstionica; prema grč. baptistćrion, crkv. lat. baptisterium (For- cellini I 328 s.), tal. battistero. U starijem jeziku (ARj).

* Bazilijinac m član reda koji je, u duhu pravila sv. Bazilija Vel., obnovio i g. 1614. organizirao sv. Jozafat Kuncević. Službeni je naziv: Red sv. Bazilija Družbe sv. Jo- zafata. U našim krajevima članovi toga reda djeluju s prekidima od početka, a stalno su u Zagrebu od g. 1924. Šem. 407.

* Bazilijanka ž redovnica Reda Sestara sv. Bazilija Vel., koji je u 4. st. osnovala sv. Makrina, sestra sv. Bazilija Vel. Sa- mostan u Križevcima osnovan je g. 1915. Šem. 473.

BELIJAL

* Bazilika žŽ crkva građena na starokrš- ćanski način; crkva bilo kojega stila ob- darena posebnim privelegijem. Takav privilegij odličnijim crkvama podjeljuje samo papa. Razlikuju se b. manja i veća (v. Kn. 77; Sch.-P. 271). Od grč. basilike — kraljevski, kraljski, sjajan, veličan- stven (basileis — kralj); lat. basilica (sc. domus). Tako se kod Rimljana zvala jav- na ili privatna zgrada, ukrašena stupovi- ma, okružena trijemovima, određena za šetnje, za obavljanje javnih poslova (su- dovanje, prodavanje, trgovanje). Kad bi kršćani takve zgrade pretvorili u crkve, i te bi se crkve zvale bazilike. Kod naj- starijih crkv. pisaca b. je uvijek naziv za ljepšu, veličanstveniju crkvu. Rjeđe se b. zvala kapela u crkvi ili grob (usp. Forcel- lini I 535 s.; Lex. II 21). V. bažilika.

* Bazilikalan pr. što se odnosi na bazili- ku. U naše doba obično.

* Bažilika ž isto što bazilika. U starije vrijeme (Dalla Costa I 23).

Bdjenje (bdenije, bdenje, bdinje, bdije- |

nje, đenije..) gl. im. od bdjeti (stsl. b'deti) — nespavanje, posebno nespavanje što se provodi uz molitvu kao pokora. U starije doba češće, a u Ist. crkvi i danas (u obliku: bdenije): crkvena noćna služba uoči svetkovine, cijeli dan uoči svetko- vine.. Od najstarijih vremena (Đorđić, Im. t. bdenije, NJ IV 100 ss.; Kadčić 376; Kn. 176; ARj; IB; RSA). Usp. nadvečerje, vi- gilija.

* Beatificirati proglasiti blaženim; lat. beatificare — učiniti blaženim (beatus — — blažen; facio — činim). Usp. Forcellini I 539; Kod. kan. 2138. U naše doba (Sch.- -P. 262). V. proglasiti.

* Beatifikacija ž čin kojim Crkva progla- šuje nekoga. blaženim; lat. beatificatio (usp. Kod. kan. 2125 ss). U naše doba (Rog. 236; Ž. I 243). V. proglašenje.

* Begvina, begina ž pobožna žena, bogo- moljka; tal. beghina (Protiva biskupu i ostalim glavarom crkvenim, koji dopušta- ju oblačiti se u fratiće, oli picokare oli begvine. Kadčić 291. Usp. Klaić).

Bščlijal (ARj; Skarić i Zagoda: 2 Kor 6, 15), * bčlijar (Stv. i DF: 2 Kor 6, 15) m — isto što vrag; sem. grč. belial — zloća, ništavost, đavao (Preuschen 207 s.; Lex. 1I 126; BL 40) prema lat. izgovoru. V. velijal.

BELZEBUB

Belzčbub (ARj; Skarić), * belzčbul (Zago- da, Stv.; DF; Rupčić) — m poglavica zlih duhova; sem.-grč. beelzeboub-beelzebori, lat. beelzebub-beelzebul (prvotno: naziv nekoga filistejskoga božanstva; pa vođa zlih duhova. Mt 12, 24; Mk 3, 22; Lk 11, 15). V. Preuschen 207; Raumer 379 s.; BL 41. Usp. velzevul.

Belzebubovac m iko se drži belzebuba (ABj).

* Benedikcija ž blagoslov; obred kojim se zazivlje Božja pomoć, kojim se nešto Bogu predaje ili posvećuje; lat. benedic- tio — blagoslov. Taj se obred vršio ispo- četka podizanjem ili polaganjem ruku (usp. Lk 24, 50). Ali je vrlo rano (možda već za vrijeme apostola) nastao običaj da se nad predmetom, mjestom ili osobom čini znak križa i moli kraća ili duža mo- litva, da se škropi blagoslovljenom vo- dom... (Du Cange I 523 ss.; Forcellini I 546; Diz. lit. 73 ss.; Noldin, De sacr. 44; RBT 53 ss; Kod. kan. 1148 i dr.). U no- pje vrijeme (Sch.-P. 459 i dr.). V. blago- slov.

* Benedikta ž kod franjevaca post od 40 dana što počinje od Bogojavljenja; lat. benedicta — blagoslovljena (Reg. Const. art. 186).

* Benediktinac (u starije doba i: beneđik- tin, beneditin. ARj) m član reda što ga je g. 529. na brdu Monte Cassino osnovao sv. Benedikt (480—543). Prvi benediktin- ski samostan u Hrvatskoj sagradio je knez Trpimir oko g. 852. u Rižinicama povrh Solina (BI 60). Djelovanje reda u Svijetu i kod nas općenito je poznato. Usp. Ostojić, B. I 59 s., 71 ss.

* Benediktinka ž članica reda što ga je sv. Benedikt utemeljio za djevice, među kojima je bila i njegova rođena sestra sv. Skolastika (Moniales S. Benedicti). U na- šim su krajevima majke benediktinke već u doba hrvatskih kraljeva. Provode kon- templativni život. Šem. 473.

* Benediktinski pr. što pripada benedik-

tincima i benediktinkama: b. samostan (BI 60).

* Benediktus m isto što 2. blagoslovljen.

Beneficij m pravno biće koje crkv. vlast ustanovljuje zauvijek, a sastoji se od crkv. Službe i prava na prihode od dobara pri- ključenih službi; lat. beneficium (dobro djelo, usluga; imanje koje daje kralj od-

BESKONAČAN

LL

ličnijem podložniku; imanje koje su od kralja primali biskupi i opati; napokon: imanje koje Crkva — sa službom — daje svojim službenicima). Usp. Du Cange I 529 ss.; Lex. II 163 ss.; Cr., Pr. 269; La- nović 2 s.; Kod. kan. 1409 ss. Često u sta- rijih i novijih pisaca (Marulić 286; Kadčić 6; Št. II 422; Sch.-P. 264; Cr., KP I 551 i dr.). V. nadarbina.

* Beneficijalan pr. što se odnosi na be- neficij; lat. beneficialis. U novije doba (Sch.-P. 779; Št. II 425; Cr., KP II 1, 51). V. beneficijaran.

Beneficijan pr. koji ima beneficij; od be- neficij s nast. -an. U starijem jeziku (ARj). V. beneficijat, nadarbenik.

* Beneficijaran pr. isto što beneficijalan; lat. beneficiarius (usp. Kod. kan. 1438). U naše doba (Cr., KP II 1, 182 s.). V. nadar- binski.

Beneficijat pr. isto što beneficijan; lat. beneficiatus. U starijih i novijih pisaca (ARj; Št. II 422; Kn. 96 i dr.).

* Beraš (stsl. ber'š') m isto što veras. U starim glag. spomenicima (Baromićev brev. 204 d, Ms Vat 162 c).

Berita ž isto što biret; tal. beretta — ka- pa. U starije doba (ARj).

Berma ž isto što potvrda; crkv. lat. con- firmatio — potvrda, po srnjem. firme (Du Cange I 1167; Miklošić, DAW XV 15, 77). U starijem jeziku (ARj). :

Bermalac m isto što potvrditelj (ARj).

Bermati (se), birmati (se) — isto što po- tvrditi (primiti potvrdu) (ARj).

Bčsjeda ž isto što propovijed (usp. ARj; IB).

Besjaditelj m isto što propovjednik (v.. AR).

Bčsjediti — isto što propovijedati (ARj; IB).

Bčsjednik m crkveni govornik, nebeski zagovornik (ARj; IB).

Beskonačan (rjeđe: beskončan, beskon- čen, beskončiv) pr. — što nema krnca, kraja (od bez i konac; usp. lat. infinitus). Veli se o Bogu i o Božjim svojstvima (ARj; IB; RSA; DDM).

BESKONAČNOST 40

_ i >L————

Beskonačnost (u starini i: beskončivost) ž — svojstvo, stanje onoga koji je besko- načan (ARj).

* Beskonfesionalac m beskonfesionalan čovjek. Glas koncila XIV (1975), br. 18, str. 6.

* Beskonfesionalan pr. koji je bez konfe- sije, vjere. U naše doba.

* Beskonfesionalnost ž stanje onoga koji je bez vjeroispovijesti; od bez i lat. con- fessionalis — što se odnosi na vjeru (con- fessio — ispovijedanje, vjera). U naše do- ba (Cr., KP I 43).

Bčskrajan pr. što je bez kraja, konca (od: bez i kraj; usp. beskonačan). Često o Bo- gu i o Božjim svojstvima (ARj; IB; RSA; DDM).

Boskrajnost ž svojstvo, stanje onoga koji je beskrajan (ARj; IB; RSA).

Beskvrnan pr. (od: bez i skvrna — ljaga; usp. stsl. skvrna — oskvrnuće) — koji je bez ljage, grijeha (usp. lat. immaculatus). U starije doba (ARJ).

Besmrće (prema stsl. besmr'tje, grč. at- hanasia) s-svojstvo onoga koji je bez smr- ti, koji ne umire (Meillet, Etudes 384; ARj; RSA). V. besmrtnost, besmrtstvo.

Bčsmrtan pr. (od: bez i smrt; prema grč. ath&natos, lat. immortalis) — koji ne umi- re (ARj; RSA; DDM). V. nesmrtan.

Bčsmrtnost ž isto što besmrće (ARj; IB; RSA).

Besmrtstvo s isto što besmrće. U staro doba (ARj).

Bespokajan pr. koji nema kajanja. U sta- rije vrijeme (ARj).

Bespokoran pr. koji ne čini pokore (ARj; Par.).

Bespokornik m čovjek koji je bespokoran (ARj).

Bespokornost ž svojstvo onoga koji je bespokoran (ARj; Par).

* Bestima ž isto što blasfemija. Na Rabu (Kušar 24).

Bestimati, beštemijati, * beštimati — isto što blasfemati; prema tal. bestemiare. Po- ji je oblik vrlo običan u Dalmaciji (5).

BEZAKONJE

Bestimatur m isto što beštimađur; prema tal. bestemiatore. Od 17. st. (ARj).

Bestimija, beštimija ž isto što blasfemija; prema tal. bestemia. U starom jeziku (ARj).

Besvršan, besvršen pr. (od: bez i svrha — svršetak) — koji je bez svršelka, bez konca. Samo o Bogu. U starije doba (ARj).

* Bčštima, * brčštima ž isto što blasfemi- ja; prema tal. bestemia. Vrlo obično u Dalmaciji (Š).

Beštimadur m isto što psovač. Vrlo obično u Dalmaciji. V. bestimatur.

* Bčtlehem, Betlem m mjesto gdje se ro- dio Isus Krist (Lk 2, 4—T), desetak km južno od Jenuzalema; hebr. bčt lahm — kuća kruha (BL 43), grč.-lat. Bethlehem.

Betlehemski, betlemski pr. što pripada Betlehemu (ARj).

Bez m isto što vrag; od srnjem. fiesz — — lukav, neprijatelj, đavao. U starije do- ba (ARJ). .

1. Bezikon (katkada i bezakonan; od bez i zakon'n'. Usp. stsl. bezakon'n') pr. — što nije po Božjem ili ljudskom zakonu, ne- zakonit, nepravedan, bezbožan. U starije vrijeme (ARj; IB; RSA; DDM).

2. Bezikon m isto što bezakonje (ARJj).

Bezakonica ž bezbožna žena (ARj; RSA; IB).

Bezakonički pr. što pripada bezakonicima (ARj; RSA; IB).

Bezikonik, bezakonjak, bezakonac m (od: bez i zakon; stsl. bezakon'nik') — čovjek koji se ne drži Božjeg ili ljudskog zakona; bezbožnik, inovjerac (usp. Meillet, Etudes 384; ARj; RSA; IB; DDM).

Bezikonit pr. isto što nezakonit (Bezako- niti nisu podobni svetomu redu. Kadčić 481).

Bezakonitost ž, bezakonstvo s svojstvo onoga, što nije po zakonu (ARj; RSA). nepravda, bezboštvo, grijeh (Meillet, Etu-

Bezikonje s (od: bez i zakon; stsl. be- zakon'je, grč. anomia) što nije po zakonu, des 384; Ž. I 215; ARj; IB; RSA). V. 2. bezakon, brezakonje.

BEZBOŠTVO

41

BIBLIJSKI

=>

Bozboštvo s, bezbožje s, bčzbožništvo s, bezbožnost ž nevjerovanje u Boga, grešno djelo, grijeh (ARj; IB; RSA; DDM).

Bozbožac, bčzbožnik, bčzbožnjak m čovjek koji ne vjeruje u Boga, opak čovjek, grešnik (RBT 45 ss.; ARj;IB; RSA; DDM).

Beozbožan pr. koji ne vjeruje u Boga, koji je protivan vjeri, grešan _ (ARj; RSA; DDM). V. nebožan.

Bazbožnica ž bezbožna žena, grešnica (ARj; IB; RSA).

Bezbožnički, bezbožnjački, bezbožački pr. što se odnosi na bezbošce (ARj; IB; RSA).

Bezdan m, bezdana (bezdna, bezna) ž, bezdno s što nema dna, pakao. U starije doba (ARj) i danas (DF, Lk 8, 31).

Bozgrešan pr. koji je bez grijeha. Osobito često o Majci Božjoj (usp. ARj; IB; RSA i dr). V. brezgrešan, začeće.

Bčzgrešna ž naziv za Majku Božju, na kojoj nema nikakve ljage grijeha, i svet- kovinu njezina bezgrešnog Začeća 8. pro- sinca (Ms BDM 153). V. Imakulata.

Bčzgrešnica ž žena koja je bez grijeha (ARj; RSA).

Bčzgrešnik m čovjek koji nema grijeha (ARj; RSA).

Bčozgrešnost ž (u starije doba i: bezgrešje S) — svojstvo, stanje onoga koji je bez- grešan (usp. ARj; IB; RSA; DDM i dr. V. brezgrešnost, pravda.

Bčzmjeran pr. tko (što) je bez mjere. Re- dovno o Bogu ili Božjim svojstvima (ARj; IB; DDM i dr).

Bezmjernost ž, bezmjerstvo s svojstvo ili Zi. onoga koji je bezmjeran (ARj; IB;

Bčzredan pr. što biva bez reda; koji ne može primiti sv. red (Kadčić 23). V. brez- redan, iregular, nepravilan.

Bezrednik m čovjek koji je bezredan (Rog. 229; ARj). V. brezrednik.

Bezrednost ž, bezređe s trajna zapreka koja priječi primanje ili vršenje redova (ARj). V. brezrednost, iregularitad, nepra- Vilnost, neređe, vanređe.

Bčzufan pr. koji nema ufanja (ARj; RSA).

* Bčzufanosi ž stanje onoga koji nema ufanja (RSA).

Bčzufanje gl. im. od bezufati(se). ARj; RSA.

Bčzufati (se) — izgubiti ufanje, zdvajati o svome spasenju (ARj; RSA). V. despe- rati.

Bčzvjerac, bčzvjernik m bezvjeran čovjek (ARj; RSA; DDM). V. nevjernik.

* Bčzvjerački, * bčzvjernički, bčzvjerski pr. što pripada bezvjernicima, bezvjerju (ARj; RSA).

Bčzvjeran pr. koji ne vjeruje, koji nije prave vjere, koji ne drži riječ (ARj; IB; RSA; DDM). Usp. nevjeran.

* Beozvjernica, * bčzvjerka ž bezvjerna, opaka žena (RSA). Usp. nevjerkinja.

Bčzvjernost ž, bčzvjerstvo s, * bčzvjerje s (prema stsl. bezvćr'je, grč. apistia. Meil- let, Etudes 384) — stanje onoga koji ne vjeruje (ARj; RSA; DDM). Usp. nevjer- ništvo.

Bčžen pr. koji je bez žene, neoženjen. O katoličkim svećenicima, redovnicima, koji žive u beženstvu (usp. ARj; IB; DDM).

* Bčženac m bežen čovjek (DDM).

* Boženstvo s stanje onoga koji je bežen. U novije doba (IB; DDM; Bel. I 135). V. celibat, neženstvo.

Bibija ž isto što biblija: prema tal. bibbia (ARj).

* Biblicist, *bibličar m iko se bavi nau- kom. o bibliji. Danas vrlo obično.

Biblija ž zbirka spisa SZ i NZ (v. pismo pod 1); od grč. nom. mn. dem. biblia (id. biblion, od biblos — knjiga), lat. biblia. Oblik mn. od doba skolastika počeo se upotrebljavati u jd. kao im. Žž roda (Lex. 1I 274 s.; Preuschen 210 s.; BL 45). : Obično u starini od 16. st. (ARj) i danas (usp. npr. naslov »Biblija« izd. Stvarnosti, Zagreb 1968, Opći uvod 233). U svezi: b. siromaha — kasnosrednjovjekovna zbirka minijatura (kasnije drvoreza) s prizorima, slikama iz SP i pobudnim tekstovima. Bogato opremljena izdanja biblije nisu bi- la pristupačna siromašnijima (BL 45). V. bibija.

Biblijski pr. što se odnosi na bibliju. Vrlo obično (ARj; Stv., Opći uvod 233; BL 45

BIČANJE 42

BISKUPAT

—

s; RBT XX), posebno u svezi: biblijsko čitanje (Bol. 61; Kršt. 83; Čs. 37 i dr.

Bičanje, bičevanje gl. im od bičati, biče- vati (Dišipline oliti bičevanje. Dobretić 248. V. ARj). Usp. disciplina.

Bičati, bičevati — udarati bičem, šibati. Veli se o načinu kojim je Isus bio mučen, o obliku pokore (ARj).

Bičevalac, bičevnik m čovjek koji se iz vrhunaravnih pobuda, zbog pokore, biču- je. U starije doba (ARj). V. flagelant.

Biće (u stsl bytije, byt'je; kod nas u sta- rije vrijeme: bitije, bitje) gl. im. od biti (usp. lat. essentia, grč. usia) — ono što jest; stanje po kojem je netko ili nešto ono što jest; narav, bit, život... Često kod bogosl. pisaca, osobito u svezi: b. Božje, anđeosko, ljudsko (ARj; IB). Usp. jestastvo, sućanstvo, supstancija, sušta- stvo.

Bijes m isto što vrag; prema prasl. i stsl. riječi b&€s', koja već u pretkršćansko doba kod Slavena označuje neka božanstva, zle duhove (Krek 166 ss.; Briickner 165; Mik- lošić, DAW XXIV 42; ARj; Skok, ERj I 149; IB).

Bijčsan pr. koji je opsjednut od bijesa — vraga, lud (ARj; IB; Bulat, JF IV 102 ss.).

* Bilokacija ž istovremena prisutnost jed- noga tijela na dva mjesta o kojoj se pri- povijeda u životu nekih svetaca (sv. Fra- nje Ks., sv. Petra Alk., sv. Filipa N. i dr.); crkv. lat. bilocatio (bis — dvaput, dvostruko; locare — postaviti, smjestiti). Usp. Lex. II 358 s. U naše doba.

Biljeg (u starije vrijeme još: biljig, bje- ljig, bjelig, bjeljeg, bjeleg... prema prasl. b&l&g') m što je urezano, upisano; znak, pečat; posebno neizbrisivi znak koji u dušu utiskuju sakramenti krštenja, kwiz- me, reda (Dobretić 277; Kadčić 139; Belaj I 44; Potv. 15; ARj i dr). V. biljega, ka- rakter, pečat pod 1.

Biljega ž isto što biljeg. U starije doba (ARj).

Bilježiti — označiti, dati duši biljeg (Dalla Costa I 134; Dobretić 54; Kadčić 139).

Bilježnik m crkv. službenik kaptola, bis- kupa, biskupije, koji sastavlja zapisnike, bule imenovanja, tekst ugovora, uvjere- nja... Ostojić, K. 127 s., 317; Šem. II. izd. 141. V. kancelar, notar.

* Bin4cija ž govorenje dviju misa u je- dan dan; crkv. lat. binatio (od distr. br. bini — po dva). Usp. Lex. II 359; Diz. lit. 79 s.; Noldin, De sacr. 213 ss.; Št. II 65 ss.; Kod. kan. 806; Rog. 304; Sch.-P. 444 i dr. V. trinacija.

* Binirati — govoriti dvije mise na dan; crkv. lat. binare (v. binacija). U novije vrijeme (Sch.-P. 444). V. trinirati.

Bir m (u starije doba i ž: bir, g. biri) — — plaća, nagrada; posebno: prinos što se, prema veličini zemljišnog posjeda, daje za uzdržavanje župnika (Lanović 92). od madž. bćr — plaća, najam (usp. Miklošić, DAW XV 78; Skok, ERj I 155; Mažuranić I 61 s.; Matzenauer 19; ARj; IB; RSA i dr). V. lukno, pobir, redovina, župniko- vina.

Biret m klerička kapa u lit. funkcijama; crkv. lat. birretum (dem. od birrus — cr- ven, crvenkast; odijelo, plašt crvenkaste boje). Usp. Du Cange I 560 s.; Forcellini I 564; Cabrol II 1, 907 ss; Lex. II 364; Diz. lit. 77 s; Št. I 438; Kn. 104; Bel. I 240; Rog. 330 i dr. V. bareta, berita, kri- žarica, križnica, rogatica.

Birovina ž prinos što se daje svećeniku za svećeničke usluge — iura stolae (ARj; IB; RSA). V. bir.

Biskup m viši crkveni poglavar, koji kao nasljednik apostola ima svećeničku, uči- teljsku i apostolsku vlast, a upravlja crkv. pokrajinom, koja mu je dodijeljenja, i ci- jelom Crkvom u jedinstvu s papom i u ovisnosti o njemu. Naziv potječe od grč. riječi episkopos (nadziratelj), koja je već u SP NZ (Dj 20, 28) dobila značenje koje danas ima (usp. Cabrol V 938; Lex. II 370 ss). Mnogo se raspravljalo kojim je pu- tem grč. riječ k nama došla, da li: preko svnjem. biscof (Miklošić, DAW XXIV 13; Berneker 58; Klich 98 s.); iz latiniteta domaće crkve — Akvileja. Salona, Sirmij (Skok, RES1 VII 190 s.; ERj I 157) ili ie pučka pozajmljenica iz grč. (Vasmer XII 45). Pojavljuje se s prvim pisanim spome- nicima od 13. st. I danas je sasvim obična. U starijem se jeziku uzima i kao naziv za židovske, pa i poganske sveć. poglavare... Dolazi vrlo često u nazivima mjesta, bilja itd. (ARi). V. biškup, djed. episkop, viskup, prvoredovnik, stadničar, škof, 1. vladika.

Biskuvalj, biskunaljski, biskuvaški or. isto što biskupski. U starijem jeziku (ARJ).

Biskipat m vlast, služba, područje vlasti biskupove (grč. episkopć, lat. episcopatus).

BISKUPATSTVO 43

i =>

Od 16. st. (ARj). V. biskupatstvo, biskup- stvo, biškupstvo.

Biskupatstvo s isto što biskupat. Od 17. st. (ARj).

Biskupija ž vlast, služba, dostojanstvo bi- skupa, crkva biskupska, dom biskupski. Od 13. st. (ARj). Danas se uzima redovno samo u značenju: područje vlasti bisku- pove (usp. npr. Dok. 277). V. biškupija, država, episkopija, jepiskopija, piskupija.

* Biskipijski pr. što pripada biskupiji (Dok. 283).

Biskupski pr. što pripada biskupima. Obično u starini (ARj) i danas (Kn. 50; Sch.-P. 33). V. biskupalj, biškupski, dije- cezanski.

Biskupstvo s isto što biskupat. Od 16. st. (ARj).

Bistvo, bivstvo s isto što biće. Od 17. st. (ARj).

Bistven, bivstven pr. što pripada bistvu, bivstvu (ARj). V. supstancijalan.

Biškup m isto što biskup. Od 15. st. (Brez. 156; ARj).

Biškupija ž isto što biskupija. Od 14. st. (ARj).

Biškupski pr. isto što biskupski (ARj). Biškupstvo s isto što biskupat (AR).

Bjastema, bjaštema; bjestimija ž isto što blasfemija; prema tal. biastema. U stari- jem jeziku (ARj).

Bjastemati, bjastimati, bjestimati — isto što blasfemati; prema tal. biastemare. U staro vrijeme (ARj).

Bjeglinac m redovnik koji bez dopusta poglavareva napusti redovničku kuću s nakanom da se vrati (usp. Kod. kan. 644; Cr., Pr. 137).

Bjčlica ž prva nedjelja iza Uskrsa, Mali Uskrs (prema lat. Dominica in albis). No- vokrštenici su u staro doba toga dana od- lagali bijele haljine koje su nosili punih 8 dana, od »Bijele subote« (Vrime se vaz- meno razumi od nedilje cvitnice uklapa- jući do nedilje bilice. Kadčić 148). V. ne- djelja.

Bjesdmučan pr. onaj koga muči bijes, vrag (ARj; IB).

BLAGODARAN

Bježiv pr. od kojega treba bježati. O izop- ćenom kršćaninu s kojim se vjernici ne smiju družiti (prema lat. excommunicatus vitandus. Usp. Kod. kan. 2258). U starije doba (Od koliko se vrsti nahode prokle- ti...? Od dvi vrste, tj. biživi, od kojih smo dužni bižati, i nebiživi..., od kojih nismo dužni bižati. Kadčić 18). V. izbje- gavan, nebježiv.

1. Blagdan (u starije vrijeme, a ponegdje, npr. u Vidonjima kraj Metkovića, i danas rastavljeno: blag dan!) m — praznik; dan — osim nedjelje — kada se ne radi nego svetkuje (usp. ARj; DDM; Kadčić 51; Št. I 139 i dr.); drugi stupanj lit. slavlja (Ms 22%; Čs 501). V. blagdanost, stupanj, sve- tac pod 3, svetak, svetkovina, svetovo.

2, Blagdan pr. što se odnosi na svetkovi- nu, blagdan. U starije vrijeme (ARj).

* Blagdanar. m knjiga propovijedi za blagdane (S'vršene esu k'nige te ke se zovu blagdanar. J. Vrana, Hrvatskogla- goljski blagdanar. Rad 285, str. 95).

Blagdaniti, blašgđanovati — : svetkovati blagdan (ARj; RSA).

Blagdanost ž, blagdanstvo s isto što 1. blagdan (ARj).

Blagdanski, blagđanji pr. što se odnosi na blagdan (ARj; RSA; DDM). Usp. svetačan.

Blagočastan pr. dostojan časti, štovanja; pobožan (ARj).

Blagočastiv, * blagočestiv pr. pobožan, pravovjeran (ARj; IB; RSA).

Blagočašće s, blagočešće s, zi blagočasti- vost ž pobožnost, odanost vjeri (ARj; RSA).

Blagodan pr. što se daruje. O milosti koja se daje bez zasluge (Od koliko se vrsti nahodi milost Božja? Od tri vrste. 1. mi- lost dilovna. 2. milost svetiva. 3. milost blagodana. Kadčić 9).

Blagođanje s dar, poklon; milost Božja (ARi).

Blagodar m dragovoljan dar, milost (ARj; RSA).

Blšgodaran pr. koji (što se) rado daje; što se daruje bez zasluge; darežljiv, ob- daren milošću, oprostom (Ako bi imao medalju oli križ blagodarni... Dobretić 386).

BLAGODARENJE

BLAGOVIJEST

Blagod&renje gl. im. od blagodariti; za- hvala; crkveni obred (kod pravoslavnih) u znak zahvalnosti povodom nekoga rados- nog događaja (ARj; RSA; DDM).

Blagodariti — zahvaljivati; zahvaljivati Bogu na primljenim dobročinstvima (ARj; IB; RSA).

Blagodarje s isto što blagodat (Kadčić 10; Dobretić 323).

Blagodarnik m iko rado daje, dobrotvor. O Bogu koji rado dijeli milost. U starijem jeziku (ARj).

Blagodarnost ž, blagođarstvo s darežlji- vost, dobročinstvo; Božja darežljivost u dijeljenju milosti (ARj; IB; RSA).

Bilšgodat ž (od: blag. i dati; prema stsl. blagodat'. Jagić 282 s) — dobročinstvo, dar, milost; milost koju Bog daje (ARj; IB; RSA; DDM). V. blagodarje, milost.

Blagodatan pr. koji je pun blagodati, mi- losti (ARj; IB; RSA).

Blagodatnica ž žena koja dijeli milosti. Redovno o Bogorodici (ARj; RSA). V. blagodjeteljnica.

Blagodavac m čovjek koji dijeli milosti. Redovno samo o Kristu (ARj).

Blagodjet ž (od: blag i djeti; prema stsl. blagodet'. Jagić 282 s) — milost Božja koja čini ljude blažene (ARj; IB; RSA).

Blagodjetan pr. koji je pun blagodjeti (ARj; IB; RSA).

Blagodjetelj m tko dobro djeluje, tko di- jeli milosti (ARj; RSA).

Blagodjeteljnica, blagodjetnica ž isto što blagodatnica. (ARj; RSA).

Blagopodjeljenje gl. im. od blagopodijeliti; isto što nadarbina (Od beneficia oliti bla- gopodiljenja plaće crkvene. Dobretić 483).

* Blagopokojni pr. umrli, pokojni; osobito o dobrom, kreposnom pokojniku (RSA; DDM). V. svetopočivši.

Blagosiljati, blagosivati, blagosivljati, bla- goslivati, blagoslavljati, blagoslivljati ne- svr. prema svr. blagosloviti (Usp. Ms 57;

Čs 397 i passim; ARj; IB; RSA; DDM;

Jadr. dnevnik III, br. 25, str. 3).

Blagosivalac, blagosivljalac, blagoslivlja- lac, * blagosiljač, blagoslovitelj, *blagoslo-

vilae m tko dijeli, daje blagoslov (Blago- sivaoc od ženidbe. Dobretić 11. V. još ARj; RSA).

Blagoslov, bligosov m (u starini i ž) — 1. isto što benedikcija (Kadčić 87, 261; Št. II 371; Cr., Pr. 223); 2. večernja pobožnost u crkvi; 3. dopust, odobrenje crkvene vlasti, da se izvrši neki čin. Usp. ARj; IB; RSA; DDM.

Bligoslovan, blagosovan pr. koji je u vezi s blagoslovom, što se može blagosloviti, na čemu je blagoslov (ARj; IB; RSA).

Blagoslovina ž stvar ili čin (blagoslovlje- na voda, znak križa...) kojima se Crkva služi, da svojim zagovorom dobije neke učinke, navlastito duhovne. U novije doba (usp. Kulunčić, Blagoslovine...; Bel. I 50; Kn. 4, 58, 161; Dok. 37; Ms 47). V. posve- tinje, svetotajstvenost, 1. sakramental.

Biagosloviti blagosoviti (prema grč. eulo- gein ili lat. benedicere, stsl. blagosloviti) — 1 hvaliti, slaviti; često u svezi: b. Boga (usp. Mt 26, 26; Čs 19, 26...); 2. zazvati, dati blagoslov (Čs 35); 3. dopu- stiti, odobriti neki čin. Usp. ARj; IB; RSA; DDM i dr.

1. Blagoslovljen (RBT 60); blagosloven, blagosoven — prema stsl. blagosloven? (usp. Vondr&k, Altk. Gram. 324; ARj; RSA) pr. — tko dijeli, prima blagoslov. U SP: o Bogu koji pohodi i otkupi narod svoj (Lk 1, 67); o Kristu koji donosi bla- goslov (Lk 1, 42; Mt 21, 9); o Majci Bo- žjoj, koja je rodila Krista — izvor bla- goslova (Lk 1, 42); o vjernicima koji su u Kristu »blagoslovljeni svakim duhov- nim blagoslovom« (Ef 1, 3).

2. Blagdslovljen početna riječ i naziv Evanđeoskog hvalospjeva što ga je ispje- vao Zaharija, otac sv. Ivana Krst. (Lk 1, 68—79; Tem dok. 35; Čs 7* i dr). V. be- nediktus.

* Blagosovnica ž (kod pravoslavnih) kruh koji se na Uskrs u crkvi posvećuje (RSA).

Blagdvalište s (ARj), * blagovaonica ž (Živ. 168) — mjesto gdje redovnici(-ce) blaguju. Usp. cenakul, trapezarija.

Bliigovijest ž — (prema stsl. blagovest') — radosna, draga vijest; posebno: 1. svet- kovina 25. ožujka koja podsjeća na doga- đaj (Lk 1, 26—36) kada je Anđeo navije- stio Mariji, da će postati Majka Božja (kod pravoslavnih u mn.: Blagovijesti.

BLAGOVIJESTAN 45

Usp. navješćenje, anuncijacija); 2. nauk Kristov, Evanđelje. Usp. ARj; IB; RSA; DDM. V. blagovještenje.

Blagovijestan pr. što se odnosi na blago- vijest (ARj; RSA).

Blagovijčstiti — stsl. blagovdstiti, prema grč. euangelizein. V. Jagić 306) — 1. do- nijeti radosnu vijest (o vijesti koju je Anđeo donio Mariji, da će postati Majka Božja); 2. navijestiti Kristov nauk, Evan- đelje. Usp. ARj; RSA.

Blagdviješće — s (stsl. blagovestije, prema grč. euangelion. V. Jagić 306) — propo- vijedanje nauka Kristova, Evanđelja. U starijem jeziku od 13. st. (ARj). V. Evan- đelje.

Blagovjeran pr. isto što pravovjeran (ARj; RSA).

Blagovjerje s prava vjera. Od 13. st. (ARj; RSA).

* Blagovjesnica ž prema m blagovjesnik (Čs 1067).

Blagovjesnik, blagovjestitelj — (stsl. bla- govest'nik', prema grč. euangelistes. V. Jagić 306) m — iko propovijeda blagu vijest, Evanđelje; propovijednik, misionar (ARj; RSA; Tem. dok. 39).

Blagovjestvovati (stsl. blagov&stvovati, pre- ma grč. euangelisasthai. V. Jagić 282) — nesvr. prema swvr. blagovijestiti. U sta- rijem jeziku (ARj).

Blagovjčštenje, blagovještenije (prema st. sl. blagoveštenije, za grč, euangelism6s. V. Jagić 300) — gl. im. od blagovijestiti; isto što Blagovijest (ARj; IB; RSA).

Blasfem pr. koji izgovara blasfemije (ARj); prema lat. blasphemus (LL I 122).

* Blasfeman pr. što je u vezi s blasfemijom (Ž. I 368).

Blasfemati — isto što psovati; prema lat. blasphemare. U starijem jeziku (ARj). V. bestimati, bjastemati.

Blasfemija ž isto što psost; prema obli- cima grč. blasfemia i lat. blasphemia, koji dolaze i u SP (Otk 2, 9; Mt 12, 31; Mk 3, 28. V. Forcellini I 569, Preuschen 213, Ca- brol II 926). Usp. bestima, bestimija, be- štima, bjastema.

Blažen pr. (stsl blaž'n', blažen') — tko uživa najveću sreću. Za osobu koja uživa

BOG

rajsku slavu, kao i za ono što je u vezi s takvom osobom (mjesto, radnja, stanje, život...). Obično od starine (Pederin 510 i 519 s.; ARj; IB; RSA i dr).

Blaženica ž žena koja je blažena, koja uživa slavu u nebu (ARj; IB).

Blaženički pr. što pripada blaženicima (ARj; IB).

Bliženik m čovjek koji je blažen, koji uživa slavu u nebu (ARj; IB; Ž. I 74).

Bl&ženiti — učiniti blaženim (ARj).

* Blaženopočivši gl. pril. od blaženo — po- činuti; tko je umro, pokojni. Obično o znamenitijim ljudima (RSA; DDM).

Bliženost ž isto što blaženstvo pod 1 (ARj; RSA).

Blaženski pr. što pripada blaženstvu (ARj; RSA).

Blaženstvo s — stsl. blažen'stvo (Ms Vat 264 a), blažen'stvie (Ms Vat 77 b) — 1. stanje onoga koji uživa najveću sreću, rajsku slavu (Buj. I 115; Ž. I 74; RBT 64 ss; ARj i dr); 2. krepost, svetost, koja čovjeka vodi u nebesku slavu (usp. npr. osam blaženstva iz katekizma); 3. počasni naslov, titul za papu: njegovo, tvoje bla- ženstvo (usp. ARj; IB; DDM); 4. ( u mn: blaženstva) — stihovi što se u pravosl. crkvi pjevaju prije apostola (RSA).

Bližan, bližnji pr. — (prema stsl. bliz', bliž'n', bliž'nii. Usp. Miklošić, DAW XXIV 47 s.; Jagić 351) — tko je nekome blizu, susjed, srodnik; posebno je za kršćanina b. svaki čovjek kojega, po Kristovoj za- povijedđi (Mt 22, 39), mora ljubiti kao sebe. Vrlo obično od starine (usp. Raumer 401 S.; BL 50; RBT 69 ss,; Ž. II 145 s.; ARj). V. iskrnji.

Bližnik, bližnjik m susjed, srodnik; tko je nekome bližnji (ARj; IB).

Blustar m, blustro s posuda u kojoj se čuva Euharistija; od stnjem. bluostar — žrtva. U starijih pisaca (ARj). V. piksida.

Bog m — (od kor. bhag — davati, stind. bhagas — davalac, gospodin; stsl. bog?) — vrhovno biće koje ni od koga ne potje- če, koje je svijet stvorilo i njime upra- vlja. Sasvim obično od starine kod svih slav. naroda (usp. Raumer 333 ss.; Krek 166 ss.; BL 51; RBT 71 ss.; Briickner 165;

BOGA 46

BOGOGRDNIK

mENNEN = ===

Berneker 66 ss.; Miklošić, DAW XXIV 34 s.; Pederin 510; ARj i dr). V. vječnjak.

Bć6ga, B6go m hip. od Bog (ARj; IB; RSA; Ben.).

* Bogatati, * bogčtati — zaklinjati koga Bogom (RSA).

* Bogmati (se), * bogmštati (se) — često govoriti »bogme« (ARj; IB; RSA; DDM; Ben.).

Bogoblagodjetan pr. pun Božje blagodjeti, milosti (ARJ).

Bogobližen pr. u Bogu blažen (ARj).

Bšgobojan pr. koji se boji Boga .Od 16. st. (ARj; RSA; Ben.

1. Bogobojazan ž strah od Boga, strah Božji (ARi; RSA).

2. Bogobojazan pr. (od starijeg bogobo- jazn'n') — koji se boji Boga (ARj; IB; RSA; Ben).

* Bogobojaznica ž bogobojazna žena (RSA).

* Bogobojaznik m bogobojazan čovjek (RSA).

* Bogobojaznost ž osobina onoga koji je bogobojazan (RSA).

Bogobojažljiv, bogabojažljiv, bogobojazniv pr. koji se boji Boga (ARj; IB; Ben.).

* Bogobojažljivac m bogobojažljiv čovjek (RSA).

* Bogobojažljivica ž bogobojažljiva žena (RSA).

Bogobojažljivost Žž osobina onoga koji je bogobojažljiv; strah od Boga (ARj; 1B; RSA; Ben.).

Bogobdjeć, bogabojeć pr. (od: Bog i gl. pril. sad. gl. bojati se) — koji se boji Boga (ARj; RSA).

Bogobojećstvo s, bogabojećstvo s. boga- bojećnost ž, bogobojnost ž, bogobojstvo s osobina onoga koji je bogobojeć, strah od Boga (ARj).

Bogobćrac m čovjek koji se bori za Boga ili protiv njega, bezbožnik (ARj; IB; RSA).

* Bogoborački pr. što se odnosi na bogo- borce (RSA). :

Bčgoboran pr. koji se bori za Boga ili protiv njega (ARj).

* Bogoborstvo s borba za Boga ili protiv njega (RSA).

Bogoborstvovati — boriti se za Boga ili protiv njega (ARJ).

Bogdbrat m brat po Bogu (ABj; RSA). Bogočasnica ž bogočasna žena (ARj). Bogdčasnik m bogočastan čovjek (ARj).

Bogdčasnost ž čašćenje, štovanje Boga (ARj).

Bogočastan pr. onaj (ono) što časti, štuje Boga (ARj; Ben.).

Bogočasteć pr. koji časti Boga (ARj). Bogočastiv pr. koji časti, štuje Boga (ARj).

Bogočašće (od starijega: bogočastije), bo- gočašćenje s čašćenje, štovanje Boga (ARj).

Bogočovječji pr. što pripada Bogočovjeku, Isusu (ARj).

Bogočovjek m Isus koji je u jednoj osobi Bog (od vječnosti) i čovjek (u vremenu). U starije doba piše se rastavljeno: Bogi čovjek, Bog čovjek (v. ARj s. v. Bog); a složenica se javlja od 18. st. (ARi s. v. bo- gočovjek. V. i Rog. 1).

Bogođahnoven, * bogoduhnoven pr. od Boga nadahnut (ARj; RSA).

Bšgodan, * bčgodat pr. koji je od Boga dan (ARj; RSA).

* Bogodanik m bogodani čovjek (RSA). * Bogodar m Božji dar (RSA).

Bogodaran, bogođarovan pr. od Boga da- rovan (ARj; IB; RSA).

* Bogodarje s Božji dar, blagoslov (RSA). Bčgodavan pr. pobožan (ARj; IB; RSA).

* Bogoduh pr. koji je od Boga nadahnut (Ben.).

Bogodušan pr. pobožan (ARj; IB; RSA).

Bogodvorstvo s dvorba, štovanje Boga (ABj).

* Bogogledanje s gledanje Boga (RSA).

Bogdgrdan pr. što Boga pogrđuje (ARj; RSA).

Bogogrdnik, * bogogrdđitelj m čovjek koji Boga pogrđuje (ARj; RSA).

BOGOGRDNOST

>

Bogogrdnost ž, * bogogrđe s grđenje Boga (ARj; RSA).

* Bogohulan pr. čim se Bog huli, koji Bo- ga huli (IB).

* Bogohulstvo, * bogohniljenje s psovanje Boga (Ben.).

Bogohvalan pr. čim se Bog hvali, koji hvali Boga (ARj).

Bogoizbran, * bogoizabran pr. od Boga izabran (ARj; RSA).

* Bogoizbranost ž osobina onoga koji je od Boga izabran (RSA).

* Bogojav m isto što Bogojavljenje (RSA).

* Bogojavački pr. što se odnosi na bogo- jav (RSA).

* Bogojavan pr. koji objavljuje dolazak Božji (RSA).

* Bogojavci m mn. isto što Bogojavljenje, dani oko Bogojavljenja (RSA).

Bogojavljenski, * bogojavlenski pr. što se odnosi na Bogojavljenje (ARj; IB; RSA).

Bogoj&vljenje s — stsl. bogojavljenije (Ja- gić 300); kod nas u starije doba, a danas samo u Ist. crkvi: bogojavljenije, bogo- javlenije — Božja pojava u svijetu (BL 52); svetkovina kojom se prvotno slavilo krštenje Isusovo na Jordanu, a kasnije (na Zapadu) još: dolazak istočnih mudra- ca i prvo čudo u Kani Galilejskoj. Od 13. st. (ARj; IB; Sch.-P. 241; Kn. 128). V. bogojav, bogojavci, epifanija, vodica, vo- dokrst.

Bogoljub m vl. ime i pr. koji ljubi Boga (ARj; IB).

Bogoljubae,: bogoljibilac, — bogoljdubitelj, bogoljubnik m čovjek koji ljubi Boga (ARj; IB; Ben.).

Bogoljuban, bogdljubak, bogoljiubiv, bogo- ljubljiv, boguljubiv pr. tko ljubi Boga, po- božan. Veli se o osobama, kao i o onome što se odnosi na pobožnost, štovanje Bo- ga i sl. (ARj; IB; Ben).

Bogoljubav ž, bogoljubezan ž, bogoljublje s ljubav prema Bogu (ARj; IB; DDM).

Bogoljubnica ž žena koja ljubi Boga, koja je pobožna (ARj).

Bogoljubnost ž, bogolj&pstvo s ljubav pre- ma Bogu, pobožnost (RBT 90 ss.). Od 16. st. (ARj; DDM).

BOGOMOLJNICA

Bogomajka, Bogomatera, Bogomati, Bogu- mati ž Božja Majka (ARj).

Bogomaterinstvo_ s — materinstvo Božje, čast Majke Božje (ARj).

Bogomil, bogimil m pripadnik sljedbe, koja se u 18. i 14. st. raširila po Bosni; po bugarskom svećeniku Bogomilu (DDM). Tako su bosanske heretike nazvali povje- sničari 19. st. dovođeći ih u vezu s bo- gomilima Bugarske i Makedonije. Oni su sebe zvali krstjanima (Šanjek 195). V. krstjanin.

Bogomilac m 1. pobožan čovjek; 2. isto što bogomil (ARj).

Bogomilan pr. mio, drag Bogu; pobožan. Od 17. st. (ARJ).

Bogomilost ž pobožnost. Od 17. st. (ARj). Bogomilostan pr. pobožan (ARj).

* Bogomilski, bogiimilski pr. što pripada bogumilima (IB).

Bogomilje s pobožnost (ARBj).

Bogdmio, bogiumio pr. pobožan. Veli se o predmetu, molitvi, djelu ... (ARj; DDM).

Bogomionstvo, bogomiostvo s pobožnost (Kadčić 60 i 65).

Bogomisalan pr. koji misli na Boga (ARj).

Bogomol, bšgomolan, bčšgomoljan pr. koji rado Boga moli, pobožan (ARj; IB; DDM).

Bogomolac, bogomoljac, bogomolnik m čo- vjek koji rado Boga moli, koji je pobožan (ARj; IB; DDM; Ben).

Bogomčćinica, bogdmoljica, bogomoljka ž žena koja rado Boga moli, koja je pobo- žna (ARj; IB; DDM; Ben).

Bogomolja ž—1. čeljade koje rado moli (ARj); 2. molitva (Buduć da redovnik... biva dužan govoriti božanstvenu bogo- . molju. Zoričić 69); 3. služba Božja (ARj; DDM); 4. crkva ili soba gdje se moli (ARj; IB; DDM; Rog. 582; Kn. 78 i dr. V. bogo- moljnica, oratorij).

* Bogomoljački pr. što se odnosi na bogo- moljce (Ben.).

Bogomoljenje s moljenje Boga (ARj).

=

* Bogomoljnica ž isto što bogomolja pod 4 (Št. I 378; Bel. I 129).

BOGOMOLJSTVO 48

BOGOSLOVIJA

I l————————

Bogomdljstvo s štovanje Boga, molitva, pobožnost. Od 17 .st. (ARj; IB; DDM;

Ben.).

Bogomrzac m čovjek koji Boga mrzi (ARj; IB; DDM; Ben.).

Bogomrzak, * bogiimrzak pr. koji je Bogu mrzak, što je Bogu mrsko. Od 14. st. (ARj; IB; DDM; Ben.).

Bogomiiđar pr. po Bogu mudar (ARj).

Bogončvjerac, bogončvjernik m čovjek koji ne vjeruje u Boga (ARj). Bogončvjeran pr. koji ne vjeruje u Boga (ARj).

Bogončvjernica ž žena koja ne vjeruje u Boga (ARj).

Bogonevjerstvo s nevjerovanje u Boga, bezvjerstvo (ARj). Bogonijčkalac, * bogonijekavac, * bogonik m tko niječe Boga, bezvjerac (ARj; Jurin, Rad 303, str. 142).

Bogonijčkanje s nijekanje Boga, bezboš- tvo (ARj; IB).

Bogonos, bogdnosan pr. koji nosi Boga (ARj; IB).

Bogdnosac, bogonoša m čovjek koji nosi Boga. Od 18. st. (ARj; IB).

Bogodtac m otac Bogu. O Davidu čiji je potomak Isus. U starije doba (ARj).

* Bogodtpadnik m otpadnik od Boga (IB).

Bogopdklonik m čovjek koji se Bogu kla- nja (ARj).

Bogopčljubljen m koji je od Boga ljub- ljen, koji je Bogu mio (ARj).

Bogoposlan pr. koji je od Boga poslan (ARj).

Bogopdstavljen pr. koji je od Boga po- stavljen (ARj).

Bogopozninstvo s poznavanje Boga (AR]).

Bogoprijemac, bogoprimac m čovjek koji prima Boga. O sv. Šimunu koji je primio Isusa na ruke u Hramu (ARj; IB).

Bogoprijeman pr. koji prima Boga (ABj). Bogopsost ž, bogopsovka ž, bogopsovstvo

s psovanje, vrijeđanje Boga (ARj; IB; Ben.).

Bogopsćvac, bogopsovalac, bogopsovnik m čovjek koji psuje Boga (ARj; IB).

Bčgopsovan pr. što se odnosi na bogopsost ili bogopsovca (ARj; IB).

Bogoriditi — iskati radi Boga, prosjačiti. Od 19. st. (ARj; IB; DDM).

Bogdrađnik m čovjek koji ište radi Boga, prosjak (ARj; IB; DDM).

Bogorazuman pr. koji Boga poznaje (ARj). Bogorazumlje s spoznanje Boga (ARj).

Bogoredovanje, bogdređe s štovanje Boga (ARj).

Bogdrođan pr. koji Boga rađa. O Mariji koja je rodila Isusa (ARj; Ben.).

Bogorodica (rjeđe: Bogarodica, Boguro- dica) ž (prema grč. theotćkos, lat. deipa- ra, stsl. bogorodica) — Majka Božja, Ma- rija koja je rodila Isusa Boga (ARj; IB i dr.). V. Bogoroditeljica.

Bogorodičan, bogorodičin, bogorodički pr. što pripada Bogorodici, što se odnosi na Bogorodicu (ARj; IB; DDM).

Bogoroddđiteljica, Bogordditeljnica, * Bogo- roditeljka ž isto što Bogorodica (ARj; Čs 2547).

* Bogosinstvo s svojstvo onoga koji je sin Božji (Tem. dok. 18).

Bogoslavan pr. što je Bogu na slavu (ARj).

Bogodslov, bogoslćvac, bogoslovnik m — (prema ' grč.-lat. theologus; stsl. bogo- slov'c') — čovjek koji o Bogu i božan- skim stvarima uči, govori, raspravlja (Ja- gić 301; ARj; IB; DDM; Ž. I 26 i dr). V. teolog.

Bogdslovački pr. što se odnosi na bogo- slove, bogoslovce (Dalla Costa I 4).

Bogodslovan, bogdslovski pr. što se odnosi na bogoslove, bogosloviju: o osobi, nauku, jeziku, govoru... (v. ARj; Bajić 220; Ž I 15; Rajić 5 i dr.). Usp. teološki.

Bogodslovica ž. — 1. nauk o Bogu; 2 bogo- slovska misao (ARj; IB; Ben.).

Bogoslovija ž. — 1. nauk o Bogu i bo- žanskim stvarima; 2. škola za učenike - bogoslove. Od 19. st. (ARj; IB; DDM; Ben. i dr). V. teologija.

BOGOSLOVLJE

>>

Bogoslovlje — (u starini: od 138. st. bo- goslovije, od 17. st. bogoslovje, od 18. st. bogoslovlje) — isto što bogoslovija pod 1 (ARj; IB; DDM; Sch.-P. 2; Ž. 119 i dr.

Bogoslovljenje s raspravljanje o Bogu ili božanskim stvarima (Dalla Costa I 50).

x

Bogoslovnica ž isto što bogoslovija pod 1 (ABj).

Bogoslovstvo s isto što bogoslovija pod 1. Od 17. st. (ARj; Ostojić, K. 3836).

* Bogoslužan pr. što se odnosi na službu Božju. U novije doba (DDM; Ben.; Kn. 127; Ms 44; Kršt. 12). V. bogoslužben.

Bogoslužba ž služenje Bogu, štovanje Bo- ga, služba Božja (ARj).

* Bogoslužben pr. isto što bogoslužan (Rog. 120).

* Bogoslužbenik m knjiga u kojoj su upute i molitve za službu Božju. U novi-

'je doba (Š). V. službenik pod 5.

* Bogoslužje (Bel. I 254; Št. I 318; Ms. 13), * bogosliiženje (Rog. 144) s — služenje Bogu, vršenje službe Božje; obavljanje sv. čina, obreda. Nakon lit. obnove često u svezi: bogoslužje riječi (Ms 245), b. žrtve (Ms 258) — isto što služba riječi, odn. euharistijska služba, V. služba.

* Bogoslužnik m tko služi Bogu. O Isusu kao bogoslužniku Svetinje i Šatora isti- nitoga (DF: Heb 8, 2; Čs 1311).

Bogostrah m, bogostrašnost ž strah Božji. U starije doba (ARj).

Bogostrašan pr. koji se straši Boga; po- božan (Dalla Costa I 193).

Bogosvetiti, bogosvećivati — posvetiti, po- svećivati. U starijem jeziku (ARj).

Bogošt&ćvac m čovjek koji štuje Boga; pobožan čovjek (ARj). V. bogoštovatelj.

Bčgoštovan pr. što se odnosi na bogošto- vlje: o osobi, nauku, djelu, molitvi... Od 17. st. (ARj; IB; DDM; Kn. 4; Cr., Pr. 8).

miErštivanje s štovanje Boga (Dobretić 4).

Bogoštdvatelj m isto što bogoštovac (ARj; Tem. dok. 79).

Bogoštovlje, bogoštćvstvo (u starije do- ba) s — štovanje Boga, pobožnost, vrše- nje sv. obreda (RBT 94 ss; ARj; IB;

BOGOŽELJNOST

DDM; Cr., Pr. 240; Bel I 97; Ž. II 3171; Kn. 1).

Bogoštovnost ž štovanje Boga, pobožnost. U starije doba (ARj).

Bogoštovski pr. što se odnosi na bogo- štovlje (ARj).

* Bogotražitelj m tko traži Boga. U naše doba (Š).

Bogoubijca, * Bogolibojica m čovjek koji je ubio Boga. O Židovima koji su ubili Isusa (ARj); o grešnicima koji grijehom »ubijaju« Boga (Š).

Bogoubojstvo, bogubojstvo s ubijanje Bo- ga. O načinu kako je Isus umoren (ARj), o učinku smrtnoga grijeha (Š). Bogoučovječiti se — postati čovjekom. O Sinu Božjem = koji je postao čovjekom (ARj).

Bogoligodan, bogiigodan, boguiugodan pr. koji je ugodan Bogu, što je ugodno Bogu (ARj; Ben.; IB; DDM).

Bogoligodnica ž bogougodna žena (ARj). Bogoiigodnik m bogougodan čovjek (ARj).

Bogovati — biti Bog, vladati kao Bog (ARj; IB; RSA; DDM).

Bogoviđac m koji Boga vidi, koji je Bo- ga vidio (ARj).

Bogoviđenje s gledanje Boga (ARJj).

Bogovina ž lik, slika poganskih bogova. U starije doba (ARj s. v. 2. bogovina). Usp. idol.

Bogovit pr. koji je blizu Boga, blažen u raju (ARj).

* Bogovjerac m bogovjeran čovjek (RSA).

* Bogovjeran pr. koji vjeruje u Boga (RSA). * Bogdvjerstvo s vjerovanje u Boga (RSA).

Bogovski pr. što pripada Bogu, božanstvu. Od 19. st. (ARj; IB; RSA; DDM).

Bogozninje s znanje o Bogu, poznavanje Boga (ARj; RSA).

* Bogožalac m koji žali Boga, Krista; ko- ji (u Dubrovniku) Velikog tjedna pjeva o muci Isusovoj (RSA).

* Bogoželjnost ž želja za Bogom i onim što je Božje (Jurin, Rad 303, str. 142).

BOGOŽIV 50

BRAKOLOMNICA

_ >>>

Bogdživ pr. koji za Boga živi, redovnik (ABj). Bogoživac m bogoživ čovjek (ARij).

Boguvjetan pr. Bogu namijenjen, zavje- tan (ARj).

B6l miž, bolest ž duševna ili tjelesna nemoć; žaljenje, kajanje zbog počinjenoga grijeha (Bolest od griha ima biti obćena. Dobretić 173. V. još Kadčić 74; Zoričić 35). Usp. kontricija.

Bolovati, boljeti (se) — trpjeti bolest; os-

jećati žalost, kajati se zbog počinjenoga ,

grijeha (Pokornik teške i velike grihe is- poviđi svomu ispovidniku, koji ga upita, boli li se od svoji griha. Dobretić 92. V. još ARj). Usp. kajati (se).

Bolvanik, bolvanin m štovalac bolvana, balvana (ARj).

Botar m (botra ž) isto što kum (kuma); lat. compater (ARj). .

B6žak m hip. od Bog; posebno: 1. od ne- čega napravljeno uskrsno janje; 2. spre- mica u kojoj se drže sv. moći (usp. re- likvijar). Od 17. st. (AR)).

Bšžan, božanski pr. što se odnosi na Bo- ga, što pripada Bogu (ARj; IB; DDM i dr.).

Božanstven (u starini najprije: bož'stv'n' od 12. st; božastven od 14. do 18. st; božanstven od 15. st) pr. — što pripada Bogu, božanstvu; što se odnosi na Boga, božanstvo (ARj; IB; DDM; Ben. i dr).

Bož&nstveniti — učiniti sličnim Bogu, uči- niti dionikom božanstva. U ARj (iz Stu- lića) »sa svijem nepouzdđano«. U naše se doba čuje često (Š). Usp. obožanstveniti, pobožanstveniti.

Božinstvenost ž svojstvo božanstva, slič- nost s Bogom, dioništvo Božje naravi, bo- žanstvo. Od 17. st. (ARj; IB; DDM ; Ben).

Bož&nstvo, boštvo s — (stsl. bož'stvo; kod nas u starini najprije: bož'stvo, božstvo 13.—15. st.; božastvo 14—17. st.; božan- stvo od 16. st.) — Božja narav, bit, vlast; Bog (Đorđić, Im. t. božanstvo. NJ IV 169 sSs.; ARj; IB; DDM).

Božić m dem. od Bog, mali Bog; dan, ka- da je Sin Božji postao malen, kada se rodio od Djevice Marije (25. prosinca). U

svezi: mali, mladi B. — osmi dan po Bo-

žiću, mlado ljeto; prije svetkovina Isuso- va obrezanja, sada svetkovina Bogornodi-

ce. Obično od starine (usp. Miklošić, DAW XXIV 22; Bulat, JF II 284; Krek 586; ARj; IB; Ben.). V. rođenje, rožanstvo.

Božićati — isto šta božićevati (M. Vido- vić); b. se — čestitati Božić (AR]).

Božićev, božićni, božićnji, božitnji pr. što pripada Božiću (ARj; IB; DDM; Ben.).

==.

Božićevati, božićovati — slaviti Božić, provesti Božić i božićne praznike (ARj; IB; DDM; Ben.). V. božićati.

Božićnica ž dar za Božić (IB); dar mla- doženje djevojci za Božić (ARj); (u Bla- tu na Korčuli) kolač »od lipe bile muke. . našaran« koji se peče za Božić (Š).

Božićnjak, božitnjak m nešto što pripada Božiću, npr. badnjak (ARj; IB).

Božiti — nazivati kome Boga (ARj; IB). Bčžjački pr. što pripada božjacima (ARj).

Bšžjak m — 1. prosjak, jer prosi radi Boga i radi Boga mu se dijeli (ARj; IB; DDM); 2. član templarskog reda (Ben. V. templar).

Božji, Božiji (u stanini još: Boži, Božij; usp. stsl. božii, bož'i) pr. — što pripada Bogu na bilo koji način. U svezi: B. dan — Tijelovo, drugi dan Božića (kod pra- voslavnih). Usp. ARj; IB; DDM ; Ben. i dr.

B6žo m hip. od Božić, mali Bog. O Isusu u božićnim pjesmama (ARj).

Bričan pr. — (usp. stsl. brač'n'. Jagić 327) — što se odnosi na brak. Od 18. st. (ARj; IB; DDM; Ž. II 321). V. ženidben.

Bračnik m pirnik, zaručnik, muž (ARj; Ben.).

Braćenik m član crkvenog reda (ARj).

Brak m — (od: brati — uzimati; usp. stsl. brak') — ženidbena veza između muža i žene, koja je među kršćanima jedan od sedam sakramenata (usp. BL 55; RBT 1553). Od 18. st., ali u starije vrijeme do- sta rijetko (usp. Briickner 183; Krek 197 s.; Miklošić, DAW XXIV 32; ARj; Cr., Pr. 193; Ž. II 320 i dr.). V. matrimonij, že- niđba.

* Brakć6lomac m brakoloman čovjek

(DDM).

* Brakdloman pr. koji krši bračnu vjer- nost (DDM ; Ben.).

* Brakdolomnica ž brakolomna žena (DDM).

BRAKOLOMSTVO

...——

* Brakolćmstvo s kršenje bračne vjerno- sti (DDDM; Ben.). V. adulterij.

* Brakoraspustan pr. što se odnosi na raspust braka, brakorazvod (Ben.). V. bra- korastavan, brakorazvodan.

* Brakorastavan pr. isto što brakoraspu- stan (Ben.).

* Brakor&zvod m rastava braka (Ben...

*Brakor&zvodan pr. isto što brakoraspu- stan (DDM ; Ben.).

Branitelj m tko brani, npr. ženidbeni vez (Cr., Pr. 298), zabranjeni nauk (Cr., Pr. 403). Često o Bogu, anđelima, svecima... koji ljude brane (ARj). Isto što Paraklit (DF 583). V. tješitelj.

Brašance s dem. od brašno; tijelo Isusovo, pričest. Od 16. st. (ARj; IB; DDM).

Brašančani, brišanski pr. što se odnosi na Brašančevo (ARj; IB).

Braš&nčevo s isto što Tijelovo. Od 18. st. (ARj; Skok, ERj I 198; IB; DDM; Ben).

Brašenica, brašljenica, brašnenica ž isto što popudbina (ARj).

Brišno s hrana, duhovna hrana, pričest, pričest na smrti. Od 13. st. (ARj).

Brašnovati, bršnovati — hraniti, pričešći- vati (se). V. ARj. Govori se danas u Istri (bršnovati) .Š.

Bršt m čovjek koji je s nekim u najbli- žoj vezi po krvi, po sakramentu krštenja (kumčetu kumov sin), po vjeri (kršćani su među sobom braća... Usp. RBT 107 ss.), po pripadništvu pobožnom crkvenom dru- štvu ili redovničkoj zajednici (usp. fra), Posebno redovnik koji nije svećenik (usp. lajik). U svezi: mali ili manji b., mala ili manja braća — naziv za članove Franj. reda, prema lat. službenom nazivu »Ordo fratrum minorum« (usp. ARj s. v. brat i

mao; IB; Kn. 41 i dr.). V. malobraćanin, subrat.

Bratarstvo s crkveno društvo; stanje ono- ga koji je član crkvenog društva. U sta- fije doba (ARj).

Bratijenstvo s isto što bratstvo pod 1 i 2 (ABj).

Brštim m član crkvenog društva, bratov- štine. Od 17. st. (ARj; IB; DDM; Rog. 582). V. bratjenac.

BREVIJAR

Britimiti (se), brititi (se) — moliti koga da bude brat, pobratim; zvati se među- sobno brat (ARj; IB; DDM).

Brištimski, brštinski pr. što se odnosi na bratime, bratski (ARj; IB; DDM).

Britimstvo, britinstvo s — 1. crkveno društvo (usp. sođalicij); 2. isto što brat- stvo pod 1 i 2 (ARj; IB; DDM; Rog. 582). V. redobratstvo.

Bratimština, bratinština ž isto što bratov- ština (ARj).

Bratjenac m hip. od brat; isto što bratim (ABj).

Bratovština, bratština (bratšćina, brašći- na, braština) ž — pobožno društvo vjer- nika za unapređivanje javnog bogoštovlja (ARj; Mažuranić I 64 ss.; Št. I 235; Cr., S 147; Rog. 580). V. bratimština, brat- stvo.

Bratstvo s — 1. isto što bratovština; 2. stanje, veza između članova bratimstva, reda, iste vjere; 3. skup, zajednica braće, redovnika (ARj; Rog. 598; Cr., KP II 2, 236 i dr.).

Brčcati — prikucavati u zvono prigodom smrti ili pogreba. Govori se u Dalmaciji (Š). V. 2. klecati.

Brev m manje svečano papino pismo (lit- terae breves) koje počinje s pozdravom ili riječima »In perpetuam rei memoriam«, a završuje s datumom i pečatom (»annulus Piscatoris«); crkv. lat. breve (kratak go- vor, kraća poslanica, odredba; kratak opis, imenik osoba - stvari...). Usp. Du Cange I 614 ss.; Forcellini I 584; Cabrol II 1, 1316 s.; Lex. II 550; Bel. I 6; Cr, KP I 123; Rog. 241. U starijih pisaca (ARj). V. breve.

* Breve m isto što brev. U novijih pisaca (Cr., KP I 123; Rog. 241; Št. I 324; Bel I 6,33...).

Breveleg m isto što privilegij. U starijem jeziku (ARj).

Brevijal m isto što brevijar; lat. brevia- rium, tal. breviale. U starijem jeziku (ARj).

Brevijar m kniiga u kojoj su pravila za moljenje, lit. kalendar, a onda same mo- litve. koje se imaiu moliti zajednički u katedralnim, kolegijalnim i samostanskim crkvama; a privatno su ih dužni moliti klerici u višim redovima, redovnici i re-

BREVIJARIJ 52

BULA

i i >>+——>++>

dovnice sa svečanim zavjetima; lat. bre- viarium (statistički pregled, popis...; za- tim od srednjega vijeka: upute, pravila za obavljanje siužbe Božje, za moljenje oticija; konacno: knjiga u kojoj su pravila za moljenje i tekst molitava).

Glavni, molitveni dio brevijara prije kon- cilske obnove dijeli se na ove dijelove: Ordinarium (u kojem je okvir svih dnev- nih časova, himni, kantici i ostalo što se moli u ferije), Psalterium (u kojem su psalmi), Proprium de Tempore (sadrži ofi- cij za božićno, uskrsno, duhovsko doba, za nedjelje i ferije), Proprium Sanctorum (u kojem su oficija za pojedine nepo- mične svetkovine), Commune Sanciorum (u kojem su oficija zajednička pojedinim skupinama svetaca: apostola, mučeni- ka...). Najveći dio molitava u brevijaru sačinjavaju psalmi koji su tako raspore- đeni aa se kroz osam dana svi (150) iz- mole. Uz psalme dolaze još: kantici, him- ni, lekcije, kapituli, responzoriji, oraci- je...

Dnevno moljenje brevijara dijelilo se na više dijelova koji se zovu hore (časovi), horae canonicae (kanonski časovi), jer se moraju moliti u određene satove, prema propisu kanona. Ti su časovi: matutinum cum laudibus, prima, tertia, sexta, nona, vesperae, completonium. Matutinum se moli noću, a razvio se iz prakse da se kršćani (najprije za vrijeme progonstva!) noću sastaju na službu Božju (v. vigilija). Laudes su se molile izjutra, a vesperae uvečer. Postale su iz židovskoga običaja da se moli jutrom i uvečer. Tertia, sexta i nona razvile su se iz židovskoga običa- ja, kojega su se držali i apostoli, da se moli u određene satove preko dana (usp. Dj 2, 15; 8, 1; 10, 9). Prima i completo- rium nastali su u samostanu (usp. Du Cange I 620; Forcellini I 582 s.; Cabrol II 1, 1263 ss.; Lex. II 551 ss.; Diz lit. 80 ss.; Sch.-P. 452 ss.; Kn. 326 ss. V. i ofi- cij). Oblik »brevijar« običan je u stari- jem i novijem jeziku od 16. st. (Marulić 254; Ž. I 287; Cr., KP I 362; Kn. 43; Rog. 182 i dr.). V. brevijal, brevijarij, brevir, brivijal, brvijal, brvijar, časoslov.

*Brevijarij m isto što brevijar (Kn. 329).

% Brevijariti, * breviriti — moliti brevi- jar, oficij. U naše doba.

2. ad m isto što brevijar (Kn. 54; Rog.

Brezikonit pr. isto što nezakonit (Dobre- tić 113).

Brezakonje s isto što bezakonje (ARj).

Brčzgrešan pr. isto što bezgrešan (Maru- lić 90). Brčzgrešnost ž isto što bezgrešnost (ARJ).

Brčzredan pr isto .što bezredan (Dalla Costa I 60).

Brčzrednik m isto što bezrednik (Dobre- tić 291).

Brčzrednost ž, brezređe s isto što bezred- nost (ARj).

* Brguja ž isto što brgulja. U Imotskoj krajini (Š).

Brgulja ž slavljenje kojim se u crkvi i van crkve slavi svetkovina zaštitnika jed- nog dijela župe (komšiluka); tal. bergo- lare — šaliti se (ARj). Obično u Dalma- ciji (Š).

Brivijal m isto što brevijar; tal. breviale (Da vs'ki redovnik misnik kapitula Omiš'- Iskoga... imij imeti svoj brivijal svršen. Šurmin 210).

Brod m isto što lađa (DDM).

Bršdac m dem. od brod; posudica za tamjan (Misnik... uzimlje tamiana iz brodca i postavlja u kadilnik. Kašić 156). V. lađica.

Brojanice, brojčnice ž. mn. (rjeđe u jd.: brojanica) — predmet (niz zrna, poveza- nih žicom) na koji se moli krunica. Od 17. st. (ARj; IB; DDM; Ben). V. čislo, očenaš, krunica, rosarij.

Brojevi (Knjiga Brojeva) — naziv četvrte knjige SP (Stv. 105 ss. i dr).

Brvijal m isto što brevijar; tal. breviale. U starijem jeziku (ARj).

Brvijar m isto što brevijar. U starije doba (ARj).

Brziinji, * bržitni, * bržitnji pr. svečan; npr. b. dan, blagdan. U staro doba (ARj; Mažuranić I 103).

* Buđija ž svijećnjak što ga drži klerik (minister de palmatoria, de candella; bu- giarius) kad svečanu službu obavlja koji crkveni prelat; crkv. lat i tal. bugia (Lex. II 623; Diz. lit. 82; Caerem. 97). U naše doba.

Biila ž svečano papino pismo, na lat. je- ziku, koje raspravlja o važnijim pitanji- ma. Na početku je ime pape s riječima »Episcopus, servus servorum Dei«. Pečat nosi sliku sv. Petra i Pavla, a naokolo

CECILIJANAC 53

CELIJA

>

je ime vladajućeg pape. Ako se izdaje u konzistoriju, potpisuju je i kardinali. Naziv postaje od lat. bulla (najprije dra- gocjen predmet, nakit što su ga na prsi- ma nosila djeca odličnijih Rimljana; znak koji bi se utisnuo na takve predmete; zatim: pečat koji je visio u kutiji o is- pravi, diplomi, što bi je izdali kraljevi, carevi i rimski biskupi; a onda i sama is- prava, diploma). Usp. Du Cange I 638 ss.; Forcellini I 592; Cabrol TI 1, 1331 ss.; Lex. II 630 s.; Matzenauer 123; Rog. 240. U starijem i novijem jeziku (ARj; Bel. I 5; Cr., KP I 121). V. pečatnica.

* Cecilijanac m član crkv. pjevačkog po- kreta ili zbora koji časti sv. Ceciliju (lat. Caecilia). V. Kn 76.

* Cecilijanski pr. što pripada crkv. pje- vanju, crkv. glazbi, cecilijancima (Kn. 76).

Cčla ž soba, soba za redovnika, monaha (v. ćelija); stanica, filijala benedikt. opa- tije s manjim brojem redovnika; katkada crkvica, kapela (Ostojić, B. I 113); lat. cella (prvotno: tajno mjesto u kući, kuća siromaha; mjesto u hramu gdje su se ču- vali kipovi i slike bogova... U crkv. lat. jeziku: soba monaha, redovnika. Forcelli- ni II 132). Obično od starine (ARj).

* Celebricija ž obavljanje sv. čina, službe Božje; lat. celebratio — slavljenje, svet- kovanje. U novije vrijeme (Kn. 116).

* C8lebrans m svećenik koji obavlja sv.

(misu, časoslov); crkv. lat. celebrans (od celebrare — hvaliti, veličati, svetko- Vati, slaviti). Usp. Caerem. 124 i passim.

U novije vrijeme (Kn. 268, 270). V. cele- brant.

* C8lebrant m isto što celebrans (Gjanić 240; Rog. 295; Kn. 23, 34, 110).

* Celčbrati — obavljati sv. čin (misu, ča- soslov .. .); lat. celebrare (v. celebrans). U Starije doba. (Misnik ima celebrat svaki

* Bularij m zbirka papinskih naredaba; crkv. lat. bullarium. Prvi je takvu zbir- ku izdao Laertius Cherubini u 16. st. (Bel. I 39; Cr., KP I 23).

Birsa, burza ž dvostruki četverouglasti poklopac iz kartona, preobučen u tvar bo- je misnog ruha, u kojem se nosi korpo- ral k oltaru i od oltara; spremnica, u ob- liku kese, u kojoj se nosi pričest boles- nicima; crkv. lat. bursa (Du Canga I 654; Forcellini I 595; Lex. II 647; Diz. lit. 80). U naše doba (Kn. 108; Sch.-P. 317). V. tok, uklopnica.

dan. I. Držić 389. ARj s. v. sekular). V. celebrirati, činodejstvovati.

* Cčlebret m preporučno pismo crkv. po- glavara bez kojega upravitelj crkve ne smije dopustiti stranome svećeniku govo- riti misu; lat. celebret (konj. prez. od ce- lebrare, tj. neka slavi, neka obavlja sveti čin). Usp. Kod. kan. 804; Cr., Pr. 162; Diz. lit. 103 s. U novije vrijeme (Sch.-P. 36, 451). V. preporučam.

* Celebrirati — isto što celebrati; lat. ce- lebrare, njem. zelebrieren. U novije vrije- me (Kn. 124; Ms 37).

* Celibat m djevičanstvo, uzdržljivost od ženidbe na koju se obvezuju svi klerici viših redova u Zapadnoj crkvi (Kod. kan. 132), zatim redovnici, redovnice svih krš- ćanskih crkava (usp. Cabrol II 2, 2802 ss.; Cr., KP II 1, 36 ss.); lat. caelibatus — iz- vanbračni život, življenje bez žene, be- ženstvo (caelebs — neoženjen). U novije vrijeme (Cr., KP II 1, 37; Rog. 150...). V. beženstvo.

* Celibatski pr. što pripada celibatu: ce- libatsko stanje (Ostojić, K. 11)...

Celica ž mala cela. Od 16. st. (ARj).

Celija ž isto što ćelija (komb. cela -- će- lija). U 18. st. (ARj).

CEMETER 54

Cemeter, cemiter m — isto što cimiter (ARj).

* Cšnakul m dvorana u kojoj je Isus s apostolima držao Posljednju večeru; lat. caenaculum — blagovalište (Vulg.: Mk 14, 15; Klaić). Dosta često u svećeničkim kru- govima (Š).

* Cenobij m zajednički život, način zajed- ničkog života, katkada isto što samostan; prema lat. coenobium, grč. koin6bion (v. Forcellini II 252).

* Cendbit(a) m kršćanin koji živi s dru- gima na jednome mjestu pod istim zako- nom (Mažuranić V 673; Dalla Costa I 92); od lat. coenobita (a to od grč. koin6ćs — zajednički i bios — život). Govori se i pi- še kad ustreba.

* Cenobitski pr. što pripada cenobitima: cenobitsko redovništvo (Ostojić, B. I 47)...

* Cčnzor m — 1. osoba kojoj je služba da pregleda ono što se ima tiskati (Kod. kan. 1393); 2. osoba koja bilježi one koji ne prisustvuju božanskim službama (kan. 395) itd.; lat. censor (procjenitelj, sudac, nad- glednik morala...). Danas obično (Cr., KP II 1, 186; Rog. 288, 546 i dr.). V. pregled- nik, punktator.

* Cenzdra, censura ž služba cenzora; 1. isto što pregledba; 2. kazna kojom se kri- vac lišava nekih duhovnih ili s duhovni- ma spojenih dobara dok ne bude odrije- šen nakon što odustane od upornosti. (Kod. kan. 2241; Cr., Pr. 389); lat. censura (sud, procjena, služba cenzora...). Imaju znati (ispovjednici) i censure zavezaje pri- stolju apostoskomu. Kašić 51. Usp. još Št. II 289; Bel. I 334; Rog. 127, 232; Cr., KP I 541. V. čensura, zaveza.

* Cenzurirati — obaviti službeni pregled knjige, udariti nekoga crkvenom kaznom (Sch.-P. 560). V. cenzura.

Cčrej m voštana svijeća; lat. cereus — voštan, voštana svijeća, voštanica (cera — vosak). U starijem jeziku (ARj).

Ceremonija ž vanjski čin, kretnja koja prati molitvu ili javno vršenje bogoštov- lja (misa, dijelenje sakramenata...); lat.

caeremonia (ceremonia) — vjerski običaj, sveti čin; pobožni obred; štovanje bogova vanjskim znakovima... (Forcellini II 19;

Cabrol II 2 3297 ss.; Lex. X 1041 s.). Od 14. st. Gdn Krištofor biškup modruški... naučen mnogo v zakonih i v ceremonijah

CIBORIJ

crkvenih (1499). Šurmin 426. V. još Kad- čić 135; Cr., KP II 1, 125; Rog 53; Ž. I 27; Kn. 109. Usp. ceremunija, cerimonija, čin, način, običajnošt, rit.

Ceremonijal m skup ili knjiga odredaba, ceremonija koje se imaju vršiti u obavlja- nju sv. čina...; lat. caeremoniale, liber caeremonialis. Knjige s takvim naslovom počele su se izdavati poč. 16. st., dok su se prije knjige slična sadržaja zvale: Ordi- nes, Rituales libri, Libri agendorum... (Forcellini II 19; Cabrol II 2, 3296 s.; Lex. X 1039 s.; Diz. lit. 105 s.; Kašić XII; Št I 325; Kn. 21; Rog 294).

* Ceremonijalan pr. što se odnosi na ce- remonije; lat. caeremonialis. Obični su iz- razi: ceremonijalni propisi (Ž. I 20), cere- monijalna kongregacija (Rog. 236; Cr., KP I 193; II 1, 113 id 117. Usp. Kod kan. 254).

* Ceremonijar m klerik koji druge uči ce- remonije; koji za vrijeme službe Božje up- ravlja obavljanjem ceremonija; lat. cae- remoniarius (usp. Diz. lit. 107; Caerem. 62 i passim). U naše vrijeme (Gjanić 241 ss., 253 ss). V. -ceremonist(a), ceremoništ(a), obredar, obredničar.

* Ceremonist(a) (Rog. 236), * cerimonist(a) (Ostojić, K. 148) m isto što ceremonijar; crkv. lat. caeremonista.

* Ceremdništa m isto što ceremonijar. Če- sto u naše doba.

7

Ceremunija ž isto što ceremonija (ARj).

Cerimonija ž isto što ceremonija; lat. cae- rimonia. U starijih pisaca (ARj), a i danas se čuje u svećeničkim krugovima.

* Ceroferar(ij)) m klerik ili dječak koji

.kod svečane službe Božje nosi svijeću;

crkv. lat. ceroferarius (cereus — svijeća i ferro — nosim. Usp. Diz. lit. 107; Caerem. 71). Po misi misnik... uzet će pluvijal crni, i prid njim hodeći subdjakon s kri- žem, i s popovi i s dvimi ceroferari sa svićami užeženimi. Kašić 229. V. svjećo- noša.

* Cezaropapizam m težnja, nastojanje dr- žavne vlasti da vrši utjecaj na upravlja- nje Crkvom; od cezar, car i papa. Usp. BI 22; Klaić.

Ciborij m 1. gornji dio oltara u obliku četverokutne sjenice koja stoji na 4 ili 6 stupova, a pod njom je posuda s Presve- tim (usp. Lex. II 963; Cabrol III 1588 ss.;

CILICIJ 55

.....

Sch.-P. 274 s.); 2. isto što piksida (Sch.-P. 974; Kn 89); prema grč. kibćrion, lat. ci- borium (prvotno: posuda u kojoj su mor- nari obično nosili hranu). Usp. Forcellini I 180.

Cilicij m sukno, odjeća siromašnih ljudi, pokorničko odijelo; od grč. kilikion, preko lat. cilicium (substantivirani pr. cilicius: cilictum textum, stragulum). Drži se da se takvo sukno najprije pravilo od dlake cili- cijskih koza, pa je naziv nastao po imenu pokrajine. Spominje se u SP (Jer 4, 8; Mt 11, 21). Usp. Forcellini II 183 s.; Lex. II 967 s.; Cabrol III 1623 s. Od. 16. st. (ARj). V. kostret.

Cilicije s, cilicio s, čilicij m isto što cili- cij. U starijem jeziku (ARj).

Cimatorij m isto što cimiter (ARj).

Cimitar m isto što cimiter. Od 16. st. Da- nas u Novigradu n. m. (Š), na Rabu (Ku- šar 21)...

Cimiter isto što groblje; od grč. koimčtć- rion, vulg. kymčtćrion — mjesto gdje se spava, spavalište (gl. koim&4o — spavam), jer za kršćane pokojnici, koji su u Gospo- dinu umrli, spavaju smrtnim snom i če- kaju uskrsnuće (usp. Dj 7, 60; Cabrol III 1625; Preuschen 612; Skok, ERj I 255; Kn. 79). Grč. je izraz k nama došao preko lat. coemeterium, cymeterium, cimiterium, tal. cimiterio, cimitero. Oblik cimiter susreće- mo od 14. st. (ARj). V. cemeter, cimato- rij, cimitar, cimiterij, cimitorij, cintor cin- torom, simatorij, šamatorje, šimatorij.

Cimiterij m isto što cimiter. Od 16. st. (ARj).

Cimitorij m isto što cimiter. U starijem jeziku (ARj), danas na Cresu (Tentor 203).

* Cingul m dio crkvenog lit. ruha kojim se veže alba oko pasa; lat. cingulum — pas, pojas (Diz. lit. 114; Caerem. 119). U novije vrijeme (Kn. 95 s., 102). V. cingu- lum, pas.

* Cingulum m isto što cingul (Kn. 101).

Cinkuš m zvono na tornju, i to obično ono najmanje koje zvoni kod umiranja; od Cinkati (zvoniti), a ovo od glasova cin-cin (ARj, IB; DDM).

Cintor_ m isto što cimiter. Kod Hrvata u Medžarskoj (Miklošić, DAW XXIV 19; i).

CRKOVINAR

Cintorom m isto što cimiter (Jambrešić).

Cirkul m gregorijanske mise; lat. circulus — krug, karika lanca... Govori se u Bos- ni. V. gregorijanski, kantamisa.

* Cirkumcizija ž svetkovina obrezanja ko- ja se prije obnove kalendara slavila 1. si- ječnja (Lk 2, 21); lat. circumcisio — obre- zanje (Diz. lit. 114 s.). U naše doba V. ob- rezanje.

) Cirkva ž isto što crkva. U kajkavaca (Jambrešić).

Cirkveni pr. isto što crkovni (Jambrešić).

* Cistčrcit(a) m član reformiranog bene- diktinskog reda koji je osnovao sv. Ro- bert (g. 1098). Ime je nastalo po franc. sa- mostanu Citeaux. Cisterciti su u Hrvatsku došli u 12. st. Zbog odijela su ih zvali »svrakari«. BI 129; Marija XIII (1975) 140i Ostojić, B. I 59 s.; III 193 ss.

* Cistercitkinja ž prema m cistercit(a). Ostojić, B. I 59.

* Cistercitski pr. što pripada cistercitima: c. red (Ostojić, B. I 59), c. samostan (Osto- ji, B. 162)...

Civil m građanin, građanska osoba (lat. civis). Suprotno: redovnik, svećenik. Usp. Klaić.

Civilan pr. isto što građanski (lat. civilis); obično kao atribut uz imenice »brak, že- nidba« (ženidba koja je sklopljena pred državnim činovnikom po državnim zako- nima), »pravo« (c. pravo, za razliku od kanonskog prava)... Usp. Buj. II 343 S.; Cr., KP I 295.

* Crekav ž isto što crkva. U Hrvatskom primorju (Tentor 203).

Crikva (od 14. st.), crkav (od 13. st.), crkov (13.—15. st), crki (14. st), crekva (od 13. st. u Istri), erikav (od 138. st) ž — isto što crkva. U čakavaca (ARj).

Crikveni (od 13. st), crikovni (od 15. st.) pr. — isto što crkovni. Kod čakavaca (ARj).

Crkovina ž crkveno imanje. U Crnoj Gori (ARj).

* Crkovinar m klerik ili svjetovnjak koji je član crkv. imovinskog odbora, crkovi- narstva (Spr. 10). V. crkovinarstvo, crkve- ni, fabricijer, otac, prokurator, provici- jer, župan.

CRKOVINARSTVO 56

=

* Crkovin4rstvo s crkveni odbor koji za- jedno s upraviteljem crkve upravlja crk- venom imovinom — Consilium fabricae ecclesiae (usp. Kod. kan. 1183; Diz. mor. 544; Cr., Pr. 229).

Crkovni (disim. prema crkvovni) pr. — što pripada crkvi. Od 13. st. (ARj). V. cirkve- ni, crikveni, crkveni, eklezijalan.

Crkovnjak (od 17. st), erkovnik (od 13. st), crkvenjak (od 16. st.), crkvenik (18. st), crikovnjak (17. st), crikovnik, erik- venjak m — osoba koja ima crkveni red; naziv knjige Sirahove (v. Crkvenica), pre- ma lat. Ecclesiasticus (ARj).

Crkva ž zajednica ljudi koji vjeruju u nauk što ga je Krist naučavao, primaju sakramente koje je on ustanovio, slušaju poglavarstvo koje je on postavio; misterij naroda koji je grešan ali posjeduje zalog spasenja (usp. RBT 125 ss.; BL 58); sve- opći sakramenat spasenja koji očituje i ostvaruje misterij Božje ljubavi prema čovjeku (Dok. 683); Otajstveno tijelo Kri- stovo (Dok. 101)...; narod sakupljen radi službe Božje i zgrada u kojoj se vrši služ- ba Božja; poglavari koji Crkvom uprav- ljaju.

Porijeklo naziva nije sasvim jasno. Opće- nito se drži da potječe od grč. arhaistične riječi kyriakć (do 4. st. u sr. rodu: kyria- ik6ćn), što znači: Gospodnji, tj. dom. Nije jasno kojim je putem grč. naziv k nama do- šao. Većina slavista pretpostavlja german- sko ili gotsko posredništvo. Miklošiću je cr'ky od svnjem. chiricha (DAW XXIV 17). Berneker (132), Klich (91), Vondrak (Verg. slav. Gram. I 405) i dr. izvode je iz got- skoga * kyriko; Schwarz (ASIPh 40, s. 280—289) iz sbav. chirch. Skok misli da je grč. riječ ušla u slav. jezik neposredno, da su je pače sv. Braća i njihovi poma- gači sami adaptirali (cr'ky, cerky, * cirky) slav. jezičnim navikama (O slav. pal. JF VIII 60. — Usp. ZSIPh II 398; RESI VII 182 ss.). I St. Mladenov (Zborn. XXXV 137) izvodi cr'ki neposredno iz grč. Opširnije o različitim mišljenjima v. kod Gunnarso- na (6 ss.). Sam Gunnarson za razne slav. oblike pretpostavlja * cer'ky (14—29) koje izvodi iz balk. romanskog izraza basilica (usp. rum. biserica). Neposredan izvor mo- gao bi biti balk. romanski * zereca, * ze- rica (56 s.). To mišljenje nije prihvaćeno (Skok, ERj I 275). Naš oblik »crkva« do- lazi od 12. st.

Danas često u svezi: sveopća, svesvjetska c. — cijela Kristova Crkva (Dok. 523; Ms 23);

CVJETAN

Rimska c. —- c. kojoj je središte u Rimu (Tem. dok. 35); Katolička c. (v. katolik, katolički); Latinska c. — Rimska kat. c. koja se u obredima služi lat. jezikom (Potv. 11); Zapadna c. — isto što Rimska, Katolička c. (Dok. 225); Istočna c. — c. ko- ja ima istočni obred, koja nije sjedinjena s Kat. crkvom (Dok. 243); rastavljene crk- ve — crkve koje nisu u jedinstvu s Kat. crkvom (Dok. 249); partikularna €. — c. jedne pokrajine (Dok. 523. V. partikula- ran); mjesna c. — c. pojedine pokrajine, biskupije, župe (Dok. 239; Tem. dok. 26); župska €. — c. jedne župe... V. cirkva, crekav, crikva.

Crkvar m tko pohodi crkvu. U staro vri- jeme kod pravoslavnih (P. Đorđić, NJ IV 117).

* Crkvariti — ići u crkvu (DDM).

Crkvčni pr. isto što crkovni. Od 14 st. U svezi: c. starješina ili odbornik — isto što crkovinar (usp. Cr., Pr. 229).

Crkvenica ž naziv knjige Sirahove, prema lat. Ecclesiasticus (BL 291; Stv. 279). V. crkovnjak.

Crkvenoslavenski (v. staroslavenski).

* Crkvenost ž odnos prema crkvi, stanje onoga koji je odan Crkvi. V. eklezijalnost.

Crljčnica, (črljenica, crvenilica) ž isto što rubrika. Od 17. st. (ARj; IB; Ben.; Št. I 326).

Crni pr. sam ili u svezi: c. đavao, vrag... — isto što vrag. Tako se govori da se ne spominje ime »vrag«, a to zbog toga jer se drži da je vrag crn (ARj; Bulat, JF V 147).

* Crnonja m isto što vrag (v. orni). Bulat JF V 147.

Crnorizac, črnorizac m od crn i riza (odi- jelo, haljina); usp. stsl. črnoriz'e (Miklo- šić, DAW XXIV 16; Jagić 300) — čovjek koji nosi crnu haljinu, redovnik (ARj). V. riza.

Crnorizački, črnorizački pr. što pripada crnoriscima. U staro doba (ARj).

Crnorizica, črnorizica ž redovnica, kaluđe- rica. U staro doba (ARj).

Cvijeti m i ž mn. isto što Cvjetnica. Od 17. st. (ARj; IB; DDM; Ben.

Cvjčtan, cvjetni, cvjetnji pr. što pripada cvijetu, cvijetima, Cvjetnici ili kojemu da-

CVJETNICA

nu što dolazi iza Cvjetnice. Redovno u svezi: Cvjetna nedjelja, Cvjetni ponedje- ljak... (ARj; IB; Št. II 142; Kn 235).

. Cvjčtnica ž nedjelja pred Uskrs. Naziv

dolazi otud što se toga dana u crkvi sve- čano blagoslivljaju i nose u ophodu pal- me, maslinove grančice, cvijeće (usp. lat.

Čagrtaljka ž isto što čegrtaljka (DDM). Čagrtati — isto što čegrtati (DDM).

Čarjak, čirak, čirjak m svijećnjak, osobito svijećnjak što svjećonoše nose i drže kod svečane službe Božje; od tur. čirak — ži- žak, fenjer. U starijih pisaca (ARj) i danas u Dalmaciji (Š). V. kandalir.

Čis m dio vremena, sat, ura; posebno: 1. mesijanski č. — č. Isusove muke i slave (Mt 26, 45; Iv 12, 27 i dr); 2. eshatološki č. (č. konačne pobjede Sina Božjega), č. suda (Mt 24, 44. 50; Iv 5, 25. 28), č. žetve (Otk 14, 15 ss.), posljednji č. (1 Iv 2, 18. V. RBT 142); 3. dio dnevnog moljenja časo- slova (ARj; IB; Št. I 353; Kn 44; Tem. dok. 79; Pavić 125). — Često u svezi: ka- nonski čas (Dok. 49) — pojedini čas koji se ima moliti u određeno vrijeme prema odredbama, kanonima Crkve; srednji č. (Čs 13; Tem. dok. 39); manji (Dok 49), mali (Tem. dok. 39) časovi — treći, šesti i de- Veti čas (Čs 15, 16 i passim); liturgija ča- sova (Tem. dok. 7, 20, 24...) — obavlja- nje, slavljenje, moljenje časova. V. časo- slov, hora, sat, ura.

Čislovac m — 1. isto što časoslov; 2. di- jete koje uči čitati časoslov. U Ist. crkvi od 18. st. (ARj; IB; Kn 48).

Čiisnica ž časna sestra, redovnica. U Her- Cegovini (Š). V. častan.

ČEsnost ž naslov crkv. osobama: Vaša Časnost (Živ. 172, 177).

* Cisoslov m isto što brevijar. Nakon kon- cilske obnove moli se na narodnom jeziku

57

>

ČASTAN

dominica palmarum). Od 15. st. (Mažura- nić I 145; ARj; IB; DDM; Kadčić 148; Zo- ričić 81; Kn. 155; Čs 1321). V. cvijeti, cvje- tonosije, nedjelja, uličnica, uljičan, uljič- nica.

Cvjetonosije s isto što Cvjetnica (ARj; IB).

i postaje »molitva svega naroda Božjega« (Tem. dok. 7), jer se preporučuje i vjerni- cima da ga mole u cjelini ili barem dje- lomično. Struktura je časoslova drugačija nego ju je imao pretkoncilski latinski bre- vijar (v. brevijar). Časoslov ima ove dije- love: Red časoslova, Psaltir za četiri tjed- na, Sveta vremena (v. vrijeme), Zajednič- ka svetačka slavlja, Vlastita svetačka slavlja. Dnevno moljenje ima ove časove: Služba čitanja; Jutarnja (Jutarnje hvale) — glavna jutarnja molitva (Tem. dok. 8, 32); Manji, mali časovi ili Srednji čas (treći, šesti i deveti); Večernja — (Ve- černje hvale) — glavna večernja molitva (Tem. dok. 8); Povečerje — molitva prije spavanja.

Riječ »časoslov« nema ARj. Danas je vrlo obična (Ben.; DDM; Št. I 323; Bel. I 186; Kn. 48; Rog 121; Tem. dok. 7...). Često u svezi: slavljenje časoslova — moljenje po- jedinih časova (Tem. dok. 8); božanski čČ.. — jer sadrži molitve koje na najsavršeniji način slave Boga (Dok. 47). V. časlovac pod 1. čestoslovac, čin pod 4, činomolje, nausnica, oficij, pomolionik, poslužba, služba, večernja.

* Cšsoslovan pr. što se odnosi na časoslov | (Tem. dok. 9, 53).

Čistan, časni pr. vrijedan časti, štovanja. Često kao atribut uz ime svetih zgrada (samostan, crkva), predmeta (križ, krst); osobito uz ime svećenika-redovnika (časni otac), redovnika koji nisu svećenici (časni brat), redovnica (časna sestra; ili samo: časna), uz ime onih o kojima se vodi pro- ces da budu proglašeni blaženima (časni

ČASA

58

ČISTILAC

MIREI. o =

sluga Božji). Usp. ARj; IB; DDM; Pavić 129.

Čiša ž posuda za piće; posuda što se upo- trebljava kod prikazivanja mise (Kadčić 101); simbol muke, trpljenja, ljudske sud- bine (usp. Mt 26, 39; BL 59). V. kalež.

Čatac, čtac, čtač, čtavac m (od čisti, 3. 1. mn. prez. č'tu, čatu; usp. stsl. čto. Jagić 300) — čovjek koji čita; posebno čovjek kojemu je posao čitati u crkvi, isto što lektor (ARj; IB; Ben.).

Čatati, čatiti — čitati. osobito čitati mo- litve, čitati u crkvi (ARj; IB; Ben.).

Čavao m isto što đavao, vrag. Govori po- božna čeljad da ne spomene pravo ime.

Čegrtaljka ž drvena naprava kojom se u posljednja 3 dana Velikog tjedna u crkvi daje znak mjesto zvonom (ARj). V. bara- ban, čagrtaljka, klepetac, škrebetaljka.

Čegrtati — davati zvuk čegrtaljkom (DDM).

* Čensura ž isto što cenzura; prema tal. čitanju lat. tal. riječ censura (Kašić 51).

Častica ž dem. od čest, mali dio, mrvica; komadić posvećenog kruha, hostije (ARj; IB; Sch.-P. 473; Kn. 89 i dr). V. fragmenat.

* Čestičnjak m isto što piksida; od. česti- e (Bel. I 254; Cr., Pr. 244; Prič. 18, 19, 23).

Čestoslovac m isto što časoslov. U starije doba (ARj).

Četiredesetnica, četiriđesetnica, četrdeseti- ca, četrđesetina, četrđestina ž četrdeset- dnevni post, osobito pred Uskrs (ARj). V. četrdesetnica pod 1, korizma.

Četrdčsetni, četrdesni pr. što se odnosi na četiredesetnicu, četrdesetnicu; obično u svezi: č. post (AR)).

Četrdčsetnica, četrdesnica ž — 1. isto što četiredesetnica; 2. vrijeme od 40 dana po- slije nečije smrti kroz koje se mole za nj molitve; 3. daća što se daje četrdeseti dan poslije nečije smrti. Usp. ARj; DDM; IB; Ben.; Kn. 151.

* Četrdđesetsatni pr. što se odnosi na vri- jeme od 40 sati; obično u svezi: četrdeset- satno klanjanje — klanjanje, moljenje ko- je traje 40 sati (Cr., Pr. 245; Sch.-P 280). V. kvarantore. ' :

Četver pr. što se odnosi na nešto što je sastavljeno od četiri u jedno, četiri zajed-

no. Redovno u svezi: četvera vremena (Kadčić 34), četvere kvatre (ARj) — tro- dnevni post u četiri godišnja doba. V. kvatre.

* Četveroevanđelje s četiri evanđelja za- jedno. Fućak 53.

Četvrtak m četvrti dan u sedmici (v. sed- mica). U svezi: Brašančani č. — Tijelovo (ARj); Veliki ili sveti Č., č. Gospodnje ve- čere — četvrtak Velikog tjedna (Miklošić, DAW XXIV 25; Ms 30; Sch.-P. 513; Št. II 63; Kn. 46); tusti, pretili č. — četvrtak pred poklade (ARj; Ben; IB); zeleni č. — svaki četvrtak od Uskrsa do svetkovine Presv. Trojstva (ARj).

Čin m djelo, radnja; posebno: 1. slobodno, moralno djelo koje pred Bogom zaslužuje nagradu ili kaznu (Ž. I 181, 275); 2. djelo propisano od Crkve koje okružuje sakra- mentalnu (prije svega žrtvenu) radnju na- ređenu od Krista, koja se vrši u službi bogoštovlja samostalno ili kao dio bogo- štovlja, npr. dizanje očiju, klečanje, kri- žanje... (Kn. 6, 109; Sch.-P. 347 s. V. ce- remonija); 3. služba Božja, misa, osobito glavni dio mise (ARj. Usp. kanon); 4, isto što časoslov (Št. I 473), prema lat. officium (v. oficij); 5. sakramenat reda (ARj). U man. čini — čari, čarolije (ARj; IB; Ben. U svezi: pokajnički č. (Ms 14, 55; Tem. dok. 41; Prič. 17; Bol. 29) — obred pomi- renja s Bogom i braćom na početku mise i u nekim drugim obredima. V. akt, djelo.

Čina ž isto što lik pod 2 (ARj).

* Činođejstvovati — obavljati, voditi crk- venu pobožnost. Kod pravoslavnih (Ben.; DDM). Usp. celebrati.

Čindmolje s moljenje časoslova; od čin i moliti. V. časoslov.

Činjaš m zrno na krunici između dvije desetke (ARj). Iskr. Oče naš.

Činjenje gl. im. od činiti; naziv knjige SP: Činjenja apoštolska (ARj), prema lat. Actus Apostolorum. V. djelo.

Čislo s broj; posebno: 1. isto što brojanice (ARj; DDM; IB; Št. I 520); 2. naziv knjige SP SZ (ARj), prema lat. Numeri.

Čisnik m 1. isto što čistilac; 2. isto što či- stilište. U starijih pisaca (ARj).

Čist pr. što je bez ljage, mrlje; koji je bez grijeha, koji živi u tjelesnoj uzdržljivosti (ARj).

Čistilac m, čistilica ž, čišnjak m komad platna kojim svećenik čisti kalež, prste i

ČISTILIŠTE 59

BEE. i =,

usta poslije pričesti. U staro doba (ARj). V. čisnik pod 1, čistilo pod 1, kaleznjak pod 1, očisnik pod 1, purifikator, ubrus.

* Čistilište s mjesto gdje poslije smrti du- še trpe vremenitu kaznu za svoje grijehe, prije nego budu pripuštene u raj. U novije doba (Ben.; Buj. II 194; DDM i dr). V. čisnik pod 2, čistilo pod 2, čistište, očis- nik pod 2, očistilište, očišćenje, otrebnik, purgatorij, vice.

Čistilo s 1. isto što čistilac (ARj; Sch.-P. 316; Št. I 434); 2. isto što čistilište (ARJ; IB).

Čistište s isto što čistilište. U starije doba (ARBj).

Čistoća ž stanje onoga koji je čist, bez grijeha; posebno onoga koji živi u tjeles- noj uzdržljivosti. Od 15. st. (ARj; Kadčić 306; Cr., KP II 2, 145; Ž. I 3i4idr).

Čišćenje i prosvjetljivanje oglašenicima

"vrijeme dublje duhovne priprave duha i

srca za vazmene blagdane i sakramente (Inic. 8, 12, 53).

* Čitač m isto što lektor (Ms 66; Inic. 106, 107...).

* Čitalac m isto što lektor (Bel. I 127).

Čitanje gl. im od čitati; odlomak iz SP, iz djela svetih otaca, iz života svetaca... što se čita kod službe Božje (Čs 476; Kn. 43, 66...; Ms 46; Sch.-P. 458 i dr). V. čte- nje, lekcija, štenje, štivenje. Često u svezi: Služba čitanja — jedan od kanonskih ča- sova (Čs 5 i passim; Tem. dok. 35...); bi- blijsko č. — Čč. uzeto iz Biblije (Tem. dok. 3T); svetačko č. — č. iz života svetaca (Tem. dok. 59); kratko č. — odlomak iz SP koje sadrži samo sažetu, naglašenu iz- reku ili opomenu, a dolazi na pojedinim časovima (osim Službe čitanja) iza psa- lama (Čs 4 i passim; v. kapitul); duhovno č. — čitanje pobožnih knjiga, povezano s razmatranjem i molitvom, kao sredstvo za postignuće kršć. savršenstva (Bajić 85; Št. TI 385. V. štivo).

Čivut(in), čifut(in), čiput(in) m isto što Ži- dov; od tur. čifut, koji će biti od perz. džiih&d — Judaeus. Govori se obično za Porugu (ARj; Schwarz, NV XXI 73).

Čivutkinja (čifutkinja, čiputkinja), čivutka (čifutka) ž isto što Židovka (ARj).

Čivutski, čifutski, čiputski pr. što pripada čivutima (ARj).

ČUDESNOST

Članak m dio onoga što treba vjerovati, vjerska istina; osobito u svezi: članak vje- re (Buj. II 100). V. dogma, definicija.

Čovječanski (u starije doba: člov&č'ski — u 18. i 14. st.; člov&časki — u 14. i 15. st.; človečanski — u 16. st.; čovječanski — od 16. st) pr. što pripada čovjeku, ljudima. Često se veli o Isusu da je »Sin čovječan- ski«, da ima »čovječansku narav« (usp. ARj). V. čovječji.

Čovječanstvo (u starije doba: človeč'stvo —u13.i 14. st.; čovječstvo — 16. st.; čov- ječtvo — od 16. do 18. st.; človječanstvo — u 16. sti; čovječanstvo od 16. st) s skupno ljudski rod; čovječja, ljudska na- rav. Često o Isusovoj ljudskoj naravi (ARj; Đorđić, Im. t. božanstvo. NJ IV 169 SS.).

Čavječji pr. isto što čovječanski. U naše doba obično (Š).

Čovjek m (o etimologiji riječi v. Skok, ERj I 336) Božje stvorenje (Post 1, 27 ss; 2, 7), i to veoma uzvišeno (Ps 8, 6. 9); za- veđeno od paklene zmije, pada u ponor grijeha (Post gl. 3). Otkupljen je Kristo- vom smrću i uskrsnućem (usp. Rim 3, 24 s.; 4, 25; 5, 10; 1 Kor 15, 17; EF 1, 14; 1 Pt 1, 18 ss.). Otvoreno mu je nebo — gdje je konačna čovjekova domovina (Fil 3, 20; Heb 12, 22 s.), uživanje vječnoga bla- ženstva (1 Kor 2, 9). Nepokorne čekaju vječne muke (usp. Mt 25, 41). V. BL 60 s.; RBT 150 ss.

Čtenje s isto što čitanje. U starije doba (Čtenje pistule blaženoga Pavla apostola k Rimljanom. Bernardin 1. V. još Kašić 229).

* Čtenija s mn. crkvena knjiga. U staro doba (Mažuranić I 176).

Čtiocoređe s red, služba čataca. U starije vrijeme (AR]). V. lektorat.

Čtionica ž isto što propovijedaonica. U staro vrijeme (AR]j). :

Čtovati — iskazivati čast, štovati (Maru- lić 20); svetkovati blagdan (AR)).

Čiidan pr. što se odnosi na čudo; što po- buđuje čuđenje, divljenje; isto što čudo- tvoran (ARj). V. čudesan.

Čidesan pr. isto što čudan (ARj; DDM; IB).

* Čiudesnost ž svojstvo onoga što je ču- desno (DDM).

ČUDESO 60

ĆUDOREĐE

dd

Čudeso, čuđestvo s isto što čudo (ARj; IB).

Čiido s izvanredan događaj koji nadilazi prirodne sile i običan prirodni red (usp. BL 61; RBT 160 ss.). Obično od starine (Miklošić, DAW XXIV 3; ARj; DDM; IB i dr). V. čudeso, čuđe, mirakul, zlamenje pod 3.

Čudočinitelj m isto što čudotvorac (ARj).

Čudotvćrac m — (usp. stsl. čjudotvor'c. Jagić 300) — čovjek koji čini čudesa (ARj; IB; DDM; Ben.). V. čudočinitelj, čudotvo- ritelj.

Čuddtvoran (u starini i: čudnotvoran) pr. — o osobi ili stvari koja čini čudesa (ARj; IB; DDM; Sch.-P. 337). V. čudan.

Čudotvorica, čudotvornica ž žena koja či- ni čudesa (ARj).

Čudotvoritelj, čudnotvoritelj, čudnotvorac, čudotvornik m isto što čudotvorac (ARj).

Čudotvorje s, čudotvornost ž, čuđotvorstvo s, čudnotvorstvo s moć činiti čudesa, čudo (ARj).

Čačko m isto što otac (hip. od ćaća, tata). O Bogu, papi, samostanskom poglavaru (ARj). Sveti ćaćko Benedikte. I. Đorđić (SPH XXV 2, 710).

Čečlija ž soba, sobica uopće; sobica za re- dovnika, kaluđera; ngrč. kćllion. Od 13. st. (ARj; Živ. 163). V. cela, celija.

Cečlijea ž mala ćelija (ARj). Cčlijni pr. što pripada ćeliji (ARj). Čelika ž isto što tonsura pod 2. Možda od

tal. cherica, a to od lat. clericus. U stari- jem jeziku (ARj) i danas (Cr., Pr. 31).

m m isto što klerik. Na Rabu (Kušar

* Cirilica, ćurilica ž alfabet što ga je za potrebe slav. panonske crkve izumio sv. Čiril; po imenu Sveca: Ćiril, grč. Kyrillos (ARj; IB). :

* Cirilski, * Girilovski, ćurilski, ćurilički pr. što pripada ćirilici (ARj; IB).

Čuđe s isto što čudo (ARj).

Člvalac, čuvar m onaj koji čuva, posebno: 1. anđeo kojega ima svaki čovjek za ču- vara (ARj; IB; DDM ; Ben. V. stražac pod 2); 2. samostanski starješina, npr. kod fra- njevaca (Poslie svakom manastiru... bio je zabiližen upravitelj, koga franceskani čuvaoca oliti vam gvardiana zovu. Dalla Costa I 112. V. gvardijan); 3. redovnik koji upravlja jednom redovničkom pokra- jinom ili zamjenjuje provincijalnog star- ješinu; 4. redovnik koji upravlja čuvari- jom: Čuvar Svete zemlje (Vir II — 1975 — br. 1—3, str. 33. V. kustod).

Čuvaostvo s služba, čast kod nekih redov- nika; redovnička pokrajina koju sačinja- va barem 4 samostana, kojom upravlja čuvalac (v. kustodija). U starije vrijeme (Dalla Costa I 214).

* Čuvarija ž redovnička franjevačka po- krajina u Svetoj zemlji: Č. Svete zemlje. Usp. Vir I[—1975—br. 1—3, str. 33. V. kustodija.

F

Čivot m isto što i kivot (ARj).

Cčka ž veliki svijećnjak što visi o crkv. svodu, s više svijeća ili žarulja; tal. ciocca — kita, pramen. Obično u Dalmaciji (S).

Cudoredan, ćudoredski pr. što je u skladu s ćudoređem, što se zbiva po načelima ću- doređa (ARj; DDM; Št. I. 205; Ž. IL 4i dr.). V. moralan.

Cudoreditelj m učitelj čudoređa (ARj).

Cudorediti — upućivati nekoga u načela ćudoređa (AR])).

Cudorednica ž nauk o ćudoređu (ARj). V. moralka.

Cudorednost ž odnos ljudskog čina prema ćudoređu, ćudoređe (ARj; DDM ; Št. I 471; Bel. II. 94 i dr). V. moralnost.

Cudočređe s stanje čovjeka koji uvijek živi i radi slobodno u nekom stalnom, sređe- nom stavu, vrijednom pažnje i poštovanja (Ž. I 22. V. ARj; Ben i dr.). V. moral.

Daća ž ono što se daje, danak, prinos; posebno: 1. gozba što se daje kad netko umre njemu u čast (ARj; IB; Ben.; DDM. V. četrdesetnica pod 3, devetina, godišnji- ca pod 2, karikat, mrtvaština, mrtvilo, po- dušje, polugodišnjica, sedmica pod 1, sed- mina pod 2, karmina); 2. neslana pogača što se jede poslije sprovoda prije drugih jela (kod pravoslavnih oko Banjaluke. Š); 3. gozba uz vesele prigode, kao krnsno ime (ARj).

Dah m isto što nadahnuće. U starije vri- jeme (ARj).

Dahnitelj, dahnik m tko diše. O prvoj i drugoj osobi Presv. Trojstva (Ocu i Sinu), od kojih disanjem proizlazi Duh Sveti, pa se oni zovu d. U starije doba (ARj). V. dihatelj, duhovitelj.

Dahniiće, dahnjenje s disanje; djelovanje kojim proizlazi Duh Sveti (usp. dahnitelj). ARj. V. dihanstvo.

Dahnuti — disati. Osobito o Isusu koji je dahnuo nad učenike, kad im je dao Duha Svetoga (Iv 20, 22); o svećeniku koji dahne nad djetetom (koje krsti), nad vodom (ko- ju blagosivlje)...

Dalmatika ž lit. odijelo najprije (u 4. st.) Pape i njegovih đakona u Rimu, a kasnije (u 9. st) biskupa i đakona na cijelom po- dručju r. obreda; lat. dalmatica (sc. vestis) — dalmatinska haljina, kako se zvala svjetovna duga gornja haljina s dugačkim i širokim rukavima, koja se najprije nosi- la u Dalmaciji, a odatle je uvedena u Rim gdje postaje lit. odijelo (Du Cange II 5 S.; Forcellini II 567; Cabrol IV 1, 111 s.; Lex. III 128; Diz. lit. 141). Obično u stari- jem i novijem jeziku (Kašić 141; Št. I 436; Kn. 99 s; Ms 44 idr).

Dan m — (u stsl. i kod nas u starije doba: d'n) — vrijeme od izlaza do zalaza sunca, Vrijeme od 24 sata. Vrlo često u svezi: d. Gospodnji — spomendan na Isusovo us- krsnuće, dan sastajanja, nedjelja (Dj 20, 1; 1 Kor 16, 2 i dr. BL 63); Badnji d. — dan uoči Božića (v. badnji); Dušni, Mrtvi d. — spomen mrtvih (2. studenoga. V. du- šan, mrtav); Božji d. — Tijelovo; Spasov d. — Uzašašće; sudnji (napokonji, najpo-

konji, najzadnji, najposljednji, strašni, Gospodnji, pitani) d. (usp. RBT 175 s) — dan posljednjeg suda na svršetku svijeta (v. ARj s. v. dan; Hrvatska straža od 27. rujna 1935., br. 222); Stjepanjdan, Ivanj- dan, Nikoljdan, Đurđevdan, Martinjdan... — svetkovina s. Stjepana, Ivana i dr. (usp. Skok, ERj I 379); U dan onaj — početak i naziv mrtvačke posljednice (Radić, Ms 716 s. V. Dies ire).

Danik m isto što dijunnal (Stulić). ARj.

* Danjica ž misa što se govori po danu, za razliku od zornice, ponoćke. Mažuranić X 1732.

Dar m što se daje, poklon; posebno: 1. što se daje, prinosi Bogu (ARj); 2. prinos, kruh i vino, kod službe Božje (Kn. 88); 3. što Bog daje ljudima (Kadčić 65. Usp. Rim 12, 6; RBT 182); 4. dobro, milost što daje Duh Sveti (usp. iz katekizma: Sedam da- rova Duha Svetoga. Ž. I 85, II 69).

Darivati nesvr. prema svr. darovati. Da- nas obično (Š).

* Darohranilnica ž mali kovčeg (u Ist. crk- vi) u kojem se čuvaju osvećeni darovi za bolesne i za svršavanje liturgije preosve- ćenih darova (Kn. 88).

Dardvatelj, darovitelj, daritelj, darivalac, darovnik, datelj, davac, d4valac, davatelj m čovjek koji daje; Bog koji dijeli dobra, milosti ljudima (ARj).

Darovati — udijeliti nešto, pokloniti. O Bogu koji ljudima dijeli svoje darove (ARj; Ž. I 84, II 59).

Dčrovna ž molitva što je svećenik moli nad darovima prije predslovlja (Ms 5% i passim). V. kolekta.

Darovnica ž dar, poklon; isprava kojom se potvrđuje poklon crkvi, kaptolu, samo- stanu (Ostojić, K. 13, 42).

Darovština ž što se poklanja, daruje; po- sebno: 1. milosti, dobra što Bog daje lju- dima (ARj); 2. što se iz duhovnih pobuda ostavlja crkvi, samostanu (Dalla Costa I 126).

DATAR 62

DEKANIJA

>>>

* Datar m kardinal koji stoji na čelu Apostolske Datarije; lat. datarius (Kod. kan. 261). U novije doba (Cr., KP II 1, 123; Rog. 241). V. poddatar.

* Datarija Apostolska ž jedan od ureda Rimske Kurije; lat. Dataria Apostolica (Kod. kan. 261). Ime dolazi od datiranja, stavljanja nadnevka (Datum apud S. Pe- trum). Leon XIII. i Pijo X. dali su tome uredu oblik koji danas ima (Lex. III 160 8.; Cr., KP II 1, 123). Sasvim obično u naše vrijeme (Rog. 241; Bel. I 242; Ž. I 243).

* Dedik4cija Žž obred kojim se crkva sve- čano posvećuje službi Božjoj; crkv. lat. dedicatio (usp. Diz. lit. 142 s.). U naše doba.

* Definicija ž čin, odredba Crkvenog Uči- teljstva, kojim se auktoritativno uči što treba vjerojati, a što treba odbaciti kao protivno vjeri; lat. definitio — ograniče- nje, oznaka, razjašnjenje pojma (Forcellini II 607; Lex. III 178). U naše vrijeme (Buj. II 64; Ž. I 24). V. članak, definicion.

* Definicion m i ž isto što definicija (Do- bretić 22). ;

* Definirati — auktoritativno odrediti što treba vjerojati; lat. definire — ograničiti, označiti, odrediti... (v. definicija). Kod novijih pisaca (Ž. I 24; Buj. I 515; Bakšić 147).

* Definitor m u nekim redovničkim zajed- nicama član starješinskog vijeća, bilo po- jedine pokrajine bilo cijeloga reda; lat. definitor — onaj koji određuje, zaključuje, propisuje: vijećnik (Du Cange II 41; For- cellini II 607; Lex. III 178 s.; Reg. Const. art. 431 ss., 509; Cr., KP II 2, 48 s.; Živ. 149 i dr). V. difinitur, savjetnik.

* Definitdrij(e) m (s) redovničko starješin- sko vijeće koje sačinjavaju definitori; lat. definitorium. Može biti generalni d. — za cijeli red (definitorium generale), ili pro- vincijalni d. — za jednu provinciju (defi- nitorium provinciale). Usp. Reg. Const. art. 435 ss., 486 ss.; Rog. 504; Cr., KP II 2, 48; Živ. 128. V. difinitorij(e).

ši Definitorijalan pr. što se odnosi na de- finitorij: d. sastanak, d. odluka i sl. Od lat. definitorialis.

* Degradicija ž kazna kojom se kažnja- vaju klerici zbog velikih prekršaja, a sa- stoji se u tome da se krivac svrgne, zauvi- jek liši crkvenog odijela i povrati u sta- nje svjetovnjaka; crkv. lat. degradatio

(usp. Du Cange II 42 s.; Forcellini II 615; Lex. III 180 s.; Kod. kan. 2305; Cr., KP II 1, 85; Bel. I 353). V. depozicija, svrg- nuće.

Degradati — kazniti kaznom degradacije; lat. degradare — lišiti časti, ukloniti sa službe (usp. Forcellini II 615. V. degra- dacija). U starijih pisaca (Dobretić 290 idr). V.